Dan proveden sa slijepom osobom neminovno vodi individualnom smanjenju predrasuda i različitih oblika stereotipa. Poslije obilježavanja Dana bijelog štapa dogovorili smo se s Tifom Tučić, direktoricom Udruženja građana oštećenog vida, da njenu dinamičnu svakodnevicu opišemo nakon što se u njenom društvu i praktično uvjerimo kako žive slijepe osobe.

 Arhitektonske barijere

Četvrtak je i na posao je krenula u osam ujutro.

- Pošto imam određene rituale, ustala sam ranije, ali sam na posao stigla na vrijeme jer me čekaju obaveze u obližnjem hotelu. No, do hotela moram proći ulicama koje su ispunjene arhitektonskim barijerama. Velike probleme nam predstavljaju nepropisno parkirani automobili, ljetne bašte, kugle i stubići koji su poredani duž pješačkih zona. Kroz tu šumu prolazi onaj ko mora, a ja sam jedna od njih – govori nam Tučić, dok bijelim štapom pronalazi orijentire koji će je odvesti do željene adrese.

Za radni dan, odnosno ispunjavanje obaveza koje je imala, odabrala je crveno-crnu odjevnu kombinaciju.

- Vrlo dobro znam šta sam obukla. Imam, recimo, identičnu crvenu i crnu haljinu koje su u ormaru okačene na različite strane. Važno je pamtiti. No, događaju se i greške. Znam šta imam u ormaru i gdje je šta poredano. Ako imam dvije slične majice, razlikujem ih tako što je na jednoj otkinuta etiketa, a na drugoj ne – govori ona.

Poslije uspješno završenih obaveza vratila se na radno mjesto. Nije izgubila mnogo vremena na odlazak i dolazak, ali smatra kako ispunjavanje svakodnevnih obaveza za slijepe i slabovidne osobe može biti puno jednostavnije.

- Meni nije mrsko da prošetam od stana do posla, ali, naravno, to mi oduzima puno vremena. Stoga koristim taksi prijevoz, jer nemamo autobuse sa zvučnim signalom. Zalagat ćemo se da Grad Tuzla, kao obavezu, nametne nabavku autobusa sa zvučnim signalom, ali i da zvučnih semafora u našem gradu bude što više. Mnogi deklarativno govore da nam pomažu, a ako bi njihove riječi bile pretočeno u djelo, naš položaj bi bio daleko bolji - smatra ona.

Stigme i predrasude

Nakon završenog radnog dana Tifa se vratila u svoj stan. Na mjestu ranijeg stanovanja orijentir joj je, kako kaže, bio kontejner, pa je znala čuti određene komentare komšija koje ocjenjuje kao komentare neupućenih ljudi.

- Kao što vidite, nemam problema s ulaskom u svoj stan, jer znam raspored stepenica. Vrlo je važno slijepoj osobi na pravi način dočarati ulicu ili prostor kroz koji treba proći. Nama građani pomažu, to je istina, a oni koji se ustežu čine to zato što nisu dovoljno educirani. Mi u društvu nismo ravnopravni. Konkretno, nemamo identičan pristup zdravstvenoj zaštiti kao što to imaju osobe koje vide. Od Zavoda zdravstvenog osiguranja imamo pravo na bijeli štap jednom godišnje, tamne naočale jednom u 36 mjeseci i zvučni toplomjer jednom u 60 mjeseci - navodi ona.

Nakon ulaska u stan Tifa Tučić se zatvorila u intimnost svog doma. Kazala nam je kako obavlja sve kućanske poslove, da svakodnevno koristi mobitel, kompjuter, internet i da se njen radni dan uopće ne razlikuje od drugih.

- Mogu obavljati sve kućanske poslove kao i druge žene. Naravno sporije, ali zar se ne desi da poslije generalnog pospremanja stana i osoba koja vidi zatraži pomoć prilikom čišćenja. Veoma je važan raspored stvari u kuhinji. Koliko ste puta čuli da osoba koja vidi posoli kafu? Puno puta i zbog toga je kod nas važan raspored. Koristim mašinu za veš, električni šporet i sva druga pomagala. Kada završim te obaveze, nastavljam s radom na kompjuteru, volim čitati, prevoditi, a opuštam se uz muziku - opisuje Tučić, jedna od oko 5.000 slijepih i slabovidnih osoba u BiH.

Na području TK, prema njenim riječima, ima od 700 do 800 slijepih ili slabovidnih osoba, a postoji i određeni broj onih koji se nisu učlanili u udruženja zbog stigme i predrasuda okoline.

 Profesorica engleskog jezika

Naša sagovornica je profesorica engleskog jezika i književnosti. Sudski je tumač za engleski jezik i završila je Biznis akademiju - smjer projekt menadžment. Položila je i ispit za državne službenike. Od rođenja je slijepa.

 Navija za reprezentaciju BiH

Žargonski će reći kako gleda televiziju, mada, priznaje, nema vremena za gledanje serija. Prati nastupe reprezentacije BiH u fudbalu, a sportske događaje najčešće prati u prijenosima na BH radiju 1.

- U slučaju kada utakmice prenosi Darko Đerić, toliko se uživim da mi malo nedostaje da i ja skočim, jer se osjećam kao da sam na utakmici. Volim čitati, šetati, plivati... Članica sam Radio kluba Tuzla itd – kaže Tifa.