Fahrija Karkin odrastao je u sarajevskom naselju Bistrik. Tokom mnogobrojnih intervjua najviše se prisjećao prostranstva i slobode ove sarajevske mahale.  

Često je isticao da se kao dječak manje igrao s djecom te da je bio jedini štreber na Bistriku i da je čitao čak i na putu do škole. Osim obaveznog gradiva Pravnog fakulteta, kao student je čitao historijske knjige jer je, kako je govorio, ta nauka bila njegova druga ljubav.

Mogao je Fahrija biti i slikar. No, stvar je u svoje ruke preuzela njegova majka, koja ga je iz Umjetničke škole prepisala u Prvu gimnaziju, a zatim odredila da se, umjesto historijom, treba baviti pravom, a završio ga je u rekordnom roku – za tri i po godine – i vjerovatno je jedan od rijetkih koji su počeli raditi dan nakon što su diplomirali.

Često je tokom razgovora znao kazati: “Ako ti ja zatrebam, znači da si napravio dobar belaj.”