Subota, 29. decembar
Jurim po Djeda Mraza
Čitava sedmica je prošla kao dlanom o dlan. Novogodišnje priredbe i podjele paketića, nekad i dvije, tri dnevno. Budim se rano. U žurbi pripremam kostim, utovaram razglas i jurim po Djeda Mraza, jer imam nastup povodom otvaranja ski-sezone na Ponijerima kod Kaknja. Pozdravljam okupljenu publiku riječima: „Danas na Bjelašnici „Bijelo dugme“, a vas zapao ja!“
Smijeh, pjesma, vozić... brzo u auto i na druga dva nastupa taj dan - Općina Kakanj i „Provis“ Visoko organizirali za djecu svojih uposlenika zabavu i podjelu paketića..
Nedjelja, 30. decembar
Na Šavniku me čekaju moji „abonenti“
Ovo je dan za tradicionalni novogodišnji nastup u Vojkovićima za male fudbalere. Danas dvije fudbalske škole. Ovaj put Djeda Mraz ide u svom uobičajenom crvenom odijelu, a prošle sedmice je dijelio paketiće djeci navijača Želje u plavom.
Uspio sam između nastupa odjuriti do Šavnika, gdje me čekaju moji „abonenti“, ekipa gladnih pasa, tri ženke i njihovi potomci koje je nemoguće izbrojati. Trče kroz šumu prepoznavajući zvuk mog automobila.
Poslije nastupa dolazim kući srca ispunjenog naklonošću odraslih i ljubavlju djece, njihovim smijehom i bezazlenim komentarima. Sa TV ekrana zlokobne vijesti i ozbiljna lica... Pretpraznička atmosfera...
Ponedjeljak, 31. decembar
Konačno – kuhanje
S jučerašnjim danom su završeni moji novogodišnji nastupi, konačno mogu odahnuti i posvetiti se svom omiljenom hobiju - kuhanju.
Vozim suprugu i kćerku na posao i odlazim na pijacu u nabavku. Krčka se obavezna sarma, okruglice u kiselom mlijeku (recept na zahtjev čitalaca) i druge đakonije. Doček Nove godine u krugu prijatelja u stanu na vrhu nebodera na Grbavici, odakle je divan pogled na Sarajevo i vatromete koji se rascvjetavaju na konačno čistom nebu.
Utorak, 1. januar
Dišemo punim plućima
Šetnja u Gornjem Bioskom, iznad ergele „Djeca vjetra“. Dišemo punim plućima. Konačno malo čistog zraka i sunca. Prvo druženje sa prijateljima u novoj godini, za koje kuham begovu čorbu u njihovoj vikendici. Pokušavamo objasniti Mađarici u društvu šta to znači „begova čorba“, dok je muški dio društva hipnotiziran utakmicom Arsenal - Fulham. Inače, volim ta druženja 1. januara više nego ona 31. decembra.
Srijeda, 2. januar
„Ti, Kike, imaš samo glavu“Dok vani pada snijeg, supruga i ja uz kafu razmatramo vrijedi li čistiti auto da se ide negdje. Smijemo se dječijim bezazlenim komentarima s nastupa prošle sedmice. Pričam joj kako sam pitao jednu djevojčicu, da bih je malo zbunio, kako joj se sviđa moja frizura. A ona će meni, sa obzirom odrasle osobe: „Pa, Kike, ti nemaš frizuru“. Ja, kao iznenađeno: „Kako nemam ?“, a ona meni, sa utješnim izrazom lica: „Ti, Kike, imaš samo glavu“!
Pa da, iskreno, nego kako!? Na TV-u, konačno nešto zabavno - tri duhovita čovjeka komentiraju događaje iz protekle godine... Tek vidiš kakav smo mi Apsurdistan kad se tako sve posloži i sumira. Kad kažem „mi“, mislim na cijeli region.
Četvrtak, 3. januar
Velika čast
Povratak u svakodnevicu - snijeg je dobro napadao, čistim automobil i vozim suprugu i kćerku na posao. Nestalo struje, trola stoji, ljudi se smrzavaju, saobraćajka kod OHR-a – zastoj, sve normalno...
Na današnji dan prije dvije sedmice primio sam plaketu UABNOR-a za izuzetan doprinos promociji antifašizma i humanizma. Idem da je uramim. Dobio sam puno nagrada i priznanja za svoj rad i društveni angažman, ali mi je ova najdraža. Velika je čast biti nagrađen uz Bogića Bogićevića, Raifa Dizdarevića, Slavišu Šućura, Jovu Divjaka, Svetozara Pudarića, Hajrudina Šibu Krvavca, Ivana Brigića, Asafa Bećirevića, dr. Nakaša i Srećka Đikića, a posebno - prvoborca 94-godišnjeg Emira Cokoju...
Supruga i ja konačno imamo vremena pogledati izložbu „Mali format“ u galeriji „Roman Petrović“, na kojoj izlaže i naša kćerka. Na otvorenje nisam stigao od obaveza.
Petak, 4. januar
Želim vjerovati da će biti bolje
Danas snimanje pilot-emisije kod prijatelja i producenta u „Marlletiju“, obavezni odlazak u „Peny“ - uvijek ima nešto da se pravi, kreira.
Priprema pitanja za emisiju koju vodim petkom na TV Alfa. Emisija je namijenjena djeci, ali obično se gleda u krugu porodice i učestvuju i roditelji i nane i dede, bake i djedovi... Tokom godina stekao sam dojam da roditelji nedovoljno čitaju djeci, ali to obilno nadoknađuju svojim učešćem u dječijoj igri - što je pedagoški gotovo podjednako važno.
Supruga i ja komentiramo vijesti – poskupljenja, protesti, nezaposlenost, odlazak mladih, rastuća netrpeljivost prema strancima ... Šta je novo u novoj godini???
Ipak, želim vjerovati da će biti bolje... Sretna vam Nova godina!
P. S. Nisam cinik da šaljem novogodišnju čestitku s Maldiva s porukom da novac nije važan!
