Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić školsko je objašnjenje narodne poslovice da vuk dlaku mijenja, a ćud nikad.
Nema odgovora
Samo u posljednjih petnaestak dana Vučić je, kad je u pitanju odnos prema susjednim državama, tačnije njenim narodima, prije svega Bošnjacima, bar pet puta promijenio dlaku odnosno suprotstavio vlastite javne i privatne stavove i tako pokazao da ćud nije mijenjao još od vremena kada je s brda iznad Sarajeva „nadgledao“ ubijanje nevine sarajevske djece.
Dok poručuje da BiH i njeni narodi imaju iskrenog prijatelja u Srbiji i, naravno, u njemu kao predsjedniku, gusla o međusobnom poštovanju, uvažavanju, prijateljstvu i kakvoj sve ne prekodrinskoj ljubavi, istovremeno lašti secesionistička krila Milorada Dodika i njegovu politiku razbijanja svega što ima prefiks države BiH.
Također, dok nas svakodnevno uvjerava u civilizacijska dostignuća i evropske vrijednosti politike koju vodi, Vučić, istovremeno, šešeljevski prljavo, svoje političke šake pokušava gurnuti u samu utrobu bh. bića javno povlačeći crte između teritorija i naroda koji u BiH žive.
Osiljen činjenicom da iz BiH nema snažnog odgovora na sve agresivnije miješanje u politički život naše zemlje, Vučić više i ne krije svoju podršku zagovaračima njenog razbijanja.
Svakome jasno
Samo prije nekoliko dana, dok je BiH i njene narode ko zna koji put podsjećao da u Srbiji i njemu lično imaju istinskog prijatelja, Vučić je u istom satu, bez zareza, „prolio suze“ nad životom bosanskih Hrvata i tako pokazao da mu ne treba vjerovati jednako kao i prije dvadeset i više godina.
Posljednje ofiranje Vučićevog odnosa prema BiH dogodilo se u četvrtak, kada je javno zahvalio predsjedniku Rusije Vladimiru Putinu na ruskom sprečavanju usvajanja Rezolucije o genocidu u Srebrenici u UN-u 2015. godine. I ranije, a posebno nakon prekjučerašnje zahvale Putinu, svakome je jasno da neiskrenija i politički pokvarenija osoba nije kročila u Memorijalni centar u Potočarima od Aleksandra Vučića.
U ideološkoj ljušturi svojih mentora
Ko je zaista Aleksandar Vučić? Političar u pokušaju, neinteligentna varalica čije se namjere čitaju poslije druge izgovorene rečenice, čovjek koji jedno misli, drugo priča, a treće radi?
On je, sudeći prema njegovim postupcima i izjavama, upakovan u ideološku ljušturu svojih mentora koji su odavno završili na smetljištu historije. Daj Bože da nismo u pravu!