Hiljade antifašista okupile su se danas na Igmanu, gdje su obilježili 77. godišnjicu Igmanskog marša i evocirali uspomene na jedan od najznačajnijih događaja iz 1942. godine, tokom Narodnooslobodilačke borbe (NOB) u Drugom svjetskom ratu.
Predsjednik SABNOR-a BiH Bakir Nakaš novinarima je kazao da svake godine 20.000 ljudi pokaže da osjećaj prema ovom događaju još postoji te da se poštuju vrijednosti nastale nakon 1945. godine.
- Da nije bilo žrtava od 1941. do 1945., ne bi bilo ni BiH u AVNOJ-evskim granicama niti BiH koja je definirana rezolucijom ZAVNOBiH-a, a samim tim ni BiH koja je stekla svoju nezavisnost u martu 1992. godine - istakao je Nakaš.
Naglasio je da su vrijednosti antifašističke borbe ugrađene u temelje BiH te da trebaju biti uvijek na snazi, a ne u historiji.
Također, istakao je da ovakvi događaji pokazuju jedinstvo bh. naroda koje "zanemaruje je li neko Srbin, Hrvat ili Bošnjak, nego prepoznaje samo osobu kojoj je stalo do BiH, njenih granica i ljepota".
Ministar za boračka pitanja Kantona Sarajevo Ismir Jusko značajnim smatra da ovakvi događaji okupljaju veliki broj ljudi iz regije, ali i cijelog svijeta.
- Ovo je promocija grada, države, dobre organizacije i jednog bitnog dana koji itekako trebaju biti u sjećanju svih nas - rekao je Jusko.
Poručio je da je snaga antifašizma prisutna danas na Igmanu te da okupljeni šalju važne poruke.
Organizator današnje manifestacije bio je Savez antifašista i boraca Narodnooslobodilačkog rata - SABNOR-a u Kantonu Sarajevo, a zvanične aktivnosti koje su počele u ranim jutarnjim satima završene su centralnom manifestacijom na Velikom polju na Igmanu.
Nakon programa uslijedilo je neformalno druženje uz tradicionalni vojnički grah.
Igmanski marš je jedna od najpoznatijih i najslavnijih epizoda iz perioda Narodnooslobodilačke borbe i jedinstvena operacija te vrste u svijetu. Na marš je krenula kolona od 500 boraca 25. januara 1942. Za dva dana su došli u Sarajevsko polje.
Najteži dio je bio početak uspona na Igman. Prijelaz preko Igmana je izveden noću između 27. i 28. januara, po dubokom snijegu i velikoj hladnoći. Taj marš postaje legenda, a 40 teško promrzlih boraca prebačeno je na liječenje u Foču, gdje su podnijeli nadljudske bolove amputiranja promrzlih dijelova tijela bez narkoze.