Na današnji dan prije 26 godina poginuli su Boško Brkić i Admira Ismić.
Priča o Bošku i Admiri priča je o Sarajevu i ljubavi ispred zastava. Upoznali su se u godini "sarajevske Olimpijade" kada je nešto posebno cvjetalo u ovom gradu.
Zajedno su proveli devet godina. To što je Boško bio Srbin, a Admira Bošnjakinja nije predstavljalo prepreku ni njima ni njihovim roditeljima.
Kada je počeo rat 1992. godine, Boškovi roditelji otišli su iz Sarajeva. Majka Rada molila ga je da krene s njom, ali on nije želio ostaviti svoju Admiru. Vjerovali su da će se rat brzo završiti i da će dobro pobijediti.
Nažalost, nisu dočekali kraj.
Bošku je život postao težak u Sarajevu. Neki kažu da su ga psihički maltretirali. Admira i on su shvatili da žele da sačuvaju svoju ljubav i odu van Sarajeva.
U maju 1993. godine između Vojske RS i Armije RBiH dogovoreno je da će ovaj par biti pušten na drugu stranu, odnosno da će moći preko Vrbanja mosta preći na Grbavicu.
Admirina majka Nejra je plakala, a otac Zijo nije htio da govori jer se nije slagao s tim da krenu. Ali, Admira nije željela da ostavi Boška. Krenuli su 18. maja 1993. godine.
Američki reporter Kurt Šork, koji je svijetu prenio priču o njihovoj tragičnoj ljubavi, 1993. godine za Reuters je napisao da su se zvaničnici obje strane složili da ih puste da prijeđu liniju razgraničenja.