Kanadski historičar i profesor Maks Bergholc (Max Bergholz, 46) autor je knjige "Nasilje kao generativna istina", koju je nedavno objavio "Buybook".
Bergholc se u ovoj knjizi bavi stravičnim masakrom u bosanskom naselju Kulen-Vakuf tokom dva septembarska dana 1941. godine kada je ubijeno više od dvije hiljade pripadnika muslimanskog stanovništva od, kako ih on naziva - "ustanika".
Bila je to osveta lokalnih Srba za zločine i pljačku koju su prethodno nad srpskim stanovništvom počinile ustaše.
U intervjuu za zagrebački "Jutarnji list" odgovarao je i na pitanje zašto se u bivšoj SFRJ i Bosni i Hercegovini o ovim tragičnim događajima nije govorilo i pisalo.
- Bratstvo i jedinstvo nije bilo iskreno nakon Drugog svjetskog rata, ali je atmosfera bila takva da su se morali tako ponašati. Postojala je jedna vrsta nasilja jer su se u isti kraj vratili i oni koji su počinili nasilje i oni koji su ga preživjeli. Jedan čovjek je svaki dan tokom 20 godina na željeznici radio s čovjekom koji mu je ubio oca. Drugom se dogodio da mu se pokvari sat i kada je otišao kod urara shvatio je da ovaj nosi na ruci sat njegova sina kojega su ubili i bacili u jamu u Martin Brodu. Žene su se susretale sa drugim ženama koje su ih pokušale ubiti na tržnici , tokom sajmenog dana. Svi su bili naučeni šutjeti. To su bile dvije realnosti - kaže Bergholc.
Dotakao se još jednog važnog razloga o događajima u Kulen Vakufu s počeka Drugog svjetskog rata.
- Neki koji su počinili masakr otišli su u partizane i o njihovim se zločinima nije moglo govoriti. Našao sam dokument u fondu saveza komunista sa nekog sastanka na kojem su kritizirali muslimane u Kulen Vakufu jer su oni protestirali zašto nema spomenika njihovim žrtvama. Bili su proglašeni šovinistima jer su tražili spomenik za svoje žrtve. Svi su znali, ali zbog političke situacije nisu mogli govoriti o tome. To je isto jedna vrsta nasilja, jer su jedni mogli govoriti o svojim žrtvama, a drugi nisu. Postojala je disciplina koja je određivala ponašanje.
General Nikola Karanović je bio među (srpskim) ustanicima, neki kažu da je bio i učesnik. U svakom slučaju je bio odgovoran jer je zapovijedao tim ustanicima. Prvi spomenik je tamo partizanima bio podignut 1981. godine. Nikola Karanović je držao govor okupljenim ljudima, a ispred njega su bili oni koji u preživjeli masakr. Niko nije govorio o tome to godine. Takva je bila situacija - između ostalog priča Bergholc.
