Hrana ima velik utjecaj na okolinu, jer kad bi se smanjila konzumacija mesa, a povećala ona povrća i voća, mogla bi se spriječiti smrt nekoliko miliona ljudi godišnje, pokazale su svjetske analize.
Kad je riječ o klimatskim promjenama, ako bi se svijet vodio tim smjernicama o zdravoj prehrani, emisije plinova s učinkom staklenika smanjile bi se za 29 posto, dok bi vegetarijanska prehrana te emisije smanjila za 63 posto, a veganska za 70 posto. O zdravoj prehrani razgovarali smo s nutricionistom Tarikom Zolotićem.
Možemo li se danas "prirodno" hraniti?
- Pojam prirodna hrana treba predstavljati koncept proizvodnje, uzgoja hrane bez primjene umjetnih gnojiva, hemijskih zaštitnih sredstava, bez genetske modifikacije ili, bolje rečeno, hrana koja treba biti zdrava za ljude i neškodljiva za prirodu, okoliš. Danas, kada na policama imamo više od 23.000 namirnica, artikala, kada se proizvodi i do 30 posto više hrane nego što su potrebe svijeta, kada velike kompanije vrše velike pritiske na poljoprivredu, jasno nam je da je sve manje hrane koja je prirodna. Mada smatram da Bosna i Hercegovina, njena poljoprivreda, nije još u potpunosti ušla i okrenula se konvencionalnom konceptu uzgoja hrane, tako da možemo još pronaći dosta hrane iz domaćeg, prirodnog uzgoja. S druge strane, većina nas, naših porodica ima svoje obradive površine gdje imamo mogućnost vlastitog uzgoja prirodne hrane. Tako da mi nismo "osuđeni" na industrijsku, procesuiranu hranu i možemo se prirodno hraniti.
Koji su problemi prehrane čovjeka u savremenom dobu i koji su načini rješavanja tog problema?
- Problem predstavlja dostupnost izobilju hrane, hrane u kojoj mi nemamo mjeru. Skloni smo pretjerivanju, stomak nam je glavna briga koju teško možemo zadovoljiti. Pretjerivanje u hrani predstavlja jedan od osnovnih izvora bolesti. Problem, također, predstavlja i to što sa Zapada, osim brzog načina života, stiže i brzi, zapadni način ishrane. Brzi, zapadni način prehrane temelji se na industrijskim prerađevinama, na hrani iz masovnog uzgoja koja je nutritivno siromašna i koja ne može zadovoljiti potrebe našeg organizma. Gotovo da se sve bazira na "bijelim smrtima" - šećeru i bijelom brašnu. Konzumacija šećera koja je prije 150-200 godina iznosila jedan kilogram po stanovniku na godišnjem nivou danas iznosi više od 75 kilograma. Da, dobro ste pročitali, 75 kilograma šećera. Mi ne konzumiramo više cjelovite proizvode koje je priroda dala, već prerađevine koje čovjek pravi. Sve ovo je prouzrokovalo epidemije cijelog niza modernih bolesti s kojima smo se ranije vrlo rijetko susretali. Samo postavimo sebi pitanje proizvodimo li masovno hranu radi zdravlja ili profita. Rješenje problema je vratiti se prirodnoj hrani, hrani na koju smo evolucijski navikli. Što više prirodnih, cjelovitih proizvoda, a što manje industrijskih prerađevina.
Zbog čega nam se plasiraju informacije o namirnicama koje nisu zdrave?
- Prehrambena industrija zapošljava više od milijardu ljudi, odnosno trećinu svjetske populacije. Imaju godišnje prihode koji se broje u desetinama milijardi dolara. Iza informacija o namirnicama stoje industrija, politika, odnosno profit, a ne nauka i zdravlje.
Preporučujete li vraćanje načinu ishrane naših predaka?
- Svakako da preporučujem vraćanje ishrani naših predaka koji su bili lovci, sakupljači i koji su živjeli od onoga što ulove i pronađu u prirodi. Stručnjaci govore da je ljudska vrsta baš tada dosegnula vrhunac tjelesnog razvoja, a broj oboljelih je bio manji u odnosu na period nakon razvoja poljoprivrede i industrije. S druge strane, istraživanja pokazuju čvrstu povezanost između industrijske, procesuirane, rafinirane hrane i epidemije modernih bolesti. Tako da povratak izvornoj hrani je neminovan, ključan za ljudsko zdravlje.
Netolerancija na hranu, kao što su gluten ili mlijeko, u posljednje vrijeme postaje sve veći problem. Koji je glavni uzrok tih problema?
- Glavni izvor glutena jeste pšenica, ali pšenica nije ono što je nekad bila. Hibridizacijom, genetskom manipulacijom je nastala tzv. patuljasta pšenica tritaceum aestivum. Danas mnoga istraživanja pokazuju da je gluten glavni krivac za mnoge bolesti, stanja od autoimunih do neurodegenerativnih bolesti. Protein gluten koji se nalazi u pšenici je elastična tvar slična žvakaćoj gumi koja peciva čini elastičnim, mekim i ukusnim. Problem je što naše tijelo nema enzime za razgradnju glutena na proste komponente, na pojedinačne aminokiseline. Zato gluten neprovaren ulaskom u krvotok aktivira imunološki sistem koji ga prepoznaje kao stranca, uljeza i stvara antitijela da ga napadnu, unište. Međutim, problem je taj što su proteini glutena slični ljudskim proteinima od kojih je građeno ljudsko tkivo. Antitijela ne mogu da razlikuju stranca i domaćina i napadaju domaćina. Tako nastaju autoimune bolesti kao što su dijabetes tip jedan, hashimotov tiroiditis, lupus, psorijaza, zatim alergije, intolerancije na hranu. Gluten prouzrokuje i stvaranje zonulina koji pridonosi propusnosti crijeva (crijeva su ''filter" koji određuje šta smije, a šta ne ući u krvotok), kao i stvaranju protuupalnih citokina koji oštećuju ćelije i dovode do promjena u proizvodnji neurotransmitera - dopamin, serotonin. Ista stvar dešava se i s mlijekom, tačnije s mliječnim proteinom kazeinom. Nemamo ezim renin za razgradnju kazeina i on kao ne provaren prolazi kroz propusna crijeva i ulazi u krvotok u obliku kazeomorfina. Gluteomorfini i kazeomorfini su supstance slične morfinima i kao takve pokreću aktivnost u mozgu na sličan način kao i droge i uzrokuju ovisnost. Tako da mogu biti uzrok i neuroloških bolesti: depresije, šizofrenije, kao i poremećaja kod djece kao što je autizam. Ishrana je jedina značajna odrednica zdravlja koja je direktno pod našom kontrolom. Mi smo ti koji odlučujemo koje namirnice hoćemo ili nećemo unositi u svoj organizam. Hrana je izvor hranjivih materija o kojima ovisi naš život i zdravlje. Zbog svega ovoga treba da se okrenemo prirodnoj, zdravoj hrani. Samo tako možemo poboljšati opću sliku zdravlja.
