Uposlenici mostarskog “Aluminija”, kombinata koji je ostavio izniman pečat u privrednom razvoju Mostara, ali i opor okus segregacije radnika nakon tragičnih devedesetih, s velikom nadom gledaju prema Sarajevu i Zagrebu.  

Nakon godina međusobnog ignoriranja i prešutnih političkih dogovora na relaciji Sarajevo - Mostar, rješavanju sudbine mostarskog kombinata, čini se, počelo se sistemski pristupati.

Revizorska kuća KPMG: Finansijsko stanje alarmantno

Za spas ove nekada moćne kompanije, koja se guši u višemilionskim dugovima, potrebno je više od pola milijarde maraka, kako je to naš list otkrio, a taj novac može osigurati jedino strani strateški partner.

U suprotnom, nekadašnji gigant, s više od 1.000 uposlenika, ide ka stečaju.

Jedna od najvećih svjetskih revizorskih kuća KPMG, koja je, prema nalogu Vlade FBiH, uradila reviziju poslovanja, utvrdivši enormne gubitke, ocijenila je da je finansijsko stanje alarmantno i da je za firmu jedini spas privatizacija ili joj prijeti kolaps.

Ugledni profesor Vjekoslav Domljan, vrsni poznavalac prilika u “Aluminiju”, kaže da su u cijeloj priči ključna dva temeljna pitanja. Prvo, to je, govori on, rješavanje dugova.

- Dugovi se ne mogu riješiti bez stečaja, dugovi se samo mogu znantno umanjiti kroz stečaj. Bez stečaja, ostaju kao težak teret, koji se ne može podnijeti, kao što piše u revizorskom izvještaju. Drugo pitanje je pouzdano snabdijevanje električnom energijom. Trebat će planovi, srednjoročni ugovor o opskrbi električnom energijom, dakle minimalno od tri do pet godina, jer bez toga, strani investitor neće ući u aranžman, a kako to osigurati – pita se Domljan.

Dakle, pitanje je, naglašava, kako u svemu tome dostići dugoročan aranžman koji bi odgovarao i elektroprivredama.

- Naravno, iza svega toga treba da stane vlast da se sistemski i temeljito pristupi ovom problemu. Jedan programirani stečaj i da se riješi problem električne energije i, na kraju, treće pitanje, iako ne manje važno, osiguranje likvidnosti, što može osigurati samo renomirani strani partner, a jedan od njih je i “Glencore” – pojašnjava Domljan.

Suština u osiguranju električne energije po povoljnim uvjetima

Bez stečajnog postupka, “Aluminiju” nema selameta, kaže Milan Jovičić, elektroinžinjer u penziji, koji je svojedobno učestvovao u uspostavi “Aluminija”.

- Stečajni postupak mora se uvesti. Evo, spominje se “Glencore” kao strateški partner, ali ja se plašim naše Vlade, koja je uliznička, da će to opet prebiti preko države i građana, jer je suština u električnoj energiji, odnosno u osiguranju električne energije po povoljnim uvjetima. Na to da su gubici u firmi kumulativno porasli na 500 miliona KM, da ih može sanirati samo potencijalni partner, dio je istine na koju smo mi, obespravljeni radnici, ukazivali pune 22 godine svim mogućim instancama - govori nam Jovičić.

Upravo su sve oči uposlenika “Aluminija” uprte u Vladu Federacije, kako nam to kaže predsjednik Sindikata ove kompanije Romeo Biokšić.

- Nadamo se, iskreno, da nam se najcrnji scenarij, odnosno kontrolirani stečaj, neće dogoditi. Atmosfera je veoma loša i mi ovako dalje, bez strateškog partnera, ne možemo. Očekujemo da će se početkom narednog tjedna početi rješavati ova problematika. U najkraćem, sve je do Vlade FBiH - smatra Biokšić.

Zoran Krešić: S ovom cijenom struje, ne mogu pomoći ni Dejvid Koperfild ili Čak Noris  

Zoran Krešić, mostarski novinar i analitičar, podsjeća da je ova kompanija dovedena na rub sloma kako zbog loših višegodišnjih ugovora, tako i zbog vođenja, ali ponajprije, ističe on, zbog visoke cijene električne energije, koju nijedna kompanija u ovoj branši ne može podnijeti bez podrške sa strane.

- Budući da se radi o strateški važnoj kompaniji, koja, uz 1.000 zaposlenika, uz sebe vezuje i desetine kompanija koje prerađuju aluminij, iskreno očekujem da će vlasti pokazati dovoljno sluha i omogućiti povoljniju cijenu električne enegije. Ovo je prijelomni trenutak, a aluminijska industrija je stvar velikih brojki. Sa sadašnjom cijenom električne energije, ni Dejvid Koperfild (David Copperfiled) ili Čak Noris (Chuck Norris) ne bi mogli pomoći “Aluminiju”. Država treba pomoći u pronalaženju strateškog partnera, koji se jedino vidi u švicarskom “Glencoreu” - opisuje stanje Krešić.

Faruk Kajtaz: Jedina opcija za spas je privatizacija

Mostarski analitičar Faruk Kajtaz podsjeća da se, kad je “Aluminij” napravljen u vrijeme socijalizma i kad je to bila sto posto državna kompanija, cijena električne energije nije postavljala kao neki veliki problem. Jer, kako pojašnjava, država je, praktično, iz jednog džepa pretakala u drugi, a u to vrijeme su, uglavnom, bile veoma dobre cijene električne energije na svjetskom tržištu.

- Danas, kad država ima svega 44 posto svog kapitala, stvari su drugačije. Nijedna od vodećih elektroprivreda u FBiH ne želi, zapravo, da gubi da bi neko drugi dobivao. Da bi “Aluminij” poslovao na nekoj nuli, elektroprivrede bi trebale dio sanacijskog kolača izgubiti, a šanse da se takvo nešto dogodi prilično su nerealne i stoga je jedina opcija privatizacija - objašnjava Kajtaz.

Na ulazu stajalo: “Srbima, Bošnjacima i psima ulaz je zabranjen”

Suština ove priče je, govori Jovičić, da je Mijo Brajković, sa svojim saradnicima, vršio analizu i reviziju bilansnog stanja, ali nikada, ističe, nijedna zvanična državna institucija.

- Istina je da su mu u svemu pomogli i naši premijeri vlada Federacije, od Bičakčića, Brankovića, Hadžipašića, Nikšića do Novalića. Poznato je i vrijeme kad je na ulazu u “Aluminij” pisalo: “Srbima, Bošnjacima i psima ulaz je zabranjen.” Ulaz je i predstavnicima države BiH i Federacije bio zabranjen sve do novembra 2013. godine - podsjeća Jovičić.

Rahimić: Ako, ipak, ode u stečaj, sve je otišlo dođavola

Sudski proces zbog diskriminacije, odnosno činjenice da su ostali i bez radnih mjesta i dionica, vode bivši uposlenici Srbi i Bošnjaci. Od 1.500 Bošnjaka, svoja prava putem suda potražuje ih 600.

Alica Rahimić, nekadašnji predsjednik Sindikata obespravljenih radnika, vjeruje u pozitivan ishod tužbi koje su podnijeli. Bez obzira na svu gorčinu i višegodišnju borbu za svoja prava, Rahimić, također, ne bi volio da njegova nekadašnja firma, u kojoj je proveo 16 godina, ode u stečaj.

- Ako se to dogodi, onda je sve otišlo dođavola. Tu je hiljadu ljudi, a to je hiljadu porodica. Nadam se da će im doći bolja vremena, a hoće li biti gigant kao nekad, teško je reći - kaže Rahimić.

Brojke

3.442 radnika  radilo je u “Aluminiju” na posljednji dan 1991. godine, a dioničarima je postalo njih 2.330.