U nastavku prenošenja odlomaka iz životnog djela Muhameda Filipovića „Roman jedne biografije“ nastavljamo s pojašnjenjem kako je čardak koji je u Sredicama kod Ključa podigao Muhamedov djed postao spomenik NOB-a, jer je u njemu bio rođen prvi general Narodnooslobodilačke vojske (NOV) Jugoslavije rodom iz Bosne Slavko Rodić.
Posebna pažnja prema najstarijoj ženi u porodici
Muhamedov djed je tu kuću dao besplatno na upotrebu Slavkovom ocu lugaru kojeg tadašnji stanovnici Sredica, zbog tradicionalne seljačke mržnje prema lugarima koji su progonili one koji kradu državnu šumu, nisu trpjeli i nisu mu htjeli izdati kuću, pa čovjek s porodicom nije imao gdje da živi.
Muhamedov djed Dervišbeg mu je tada dao čardak, a uz čardak i jednu livadu, da ima trave i sijena za stoku i njivu, da sije ono što mu treba. Taj Dervišbegov gest nije ostao bez odjeka u sjećanju Slavka Rodića, koji je kao komandant 5. korpusa u vrijeme rata posebnu pažnju ukazivao svim predstavnicima porodice sredičkih Filipovića.
Osobito tada najstarijoj živoj pripadnici porodice koja je ostala u Ključu, poznatoj Đžaferbegovici, koja je bila čuvena kao žena šejh i dobar ljekar metodama tradicionalne medicine našeg svijeta.
Slavko je slao Džaferbegovici darove i često je obilazio i kod nje se raspitivao o raznim stvarima i pazio je kao rođenu majku sve dok je sjedište štaba 5. korpusa NOV-a i POJ-a bilo u Gornjoj Sanici, mjestu nadomak Ključa.
Ti isti seljaci, koji nisu trpjeli Slavkovog oca, sina tog lugara kasnije su slavili kao junaka, barem je to bilo u vrijeme kad je Muhamed dolazio u Ključ i Sredice, a kako je danas, to se ne zna, a sumnja se da ga slave, s obzirom na to da je on bio Titov borac i da se isticao u borbi protiv četništva.
U čardaku u Velečevu Dervišbeg je živio do kraja svog života, a to znači od 1875. godine, kada su Filipovići bili silom protjerani iz svog odžaka, a odžak zapaljen, do 1922. godine, kada je Dervišbeg umro u dubokoj starosti i po vlastitoj želji bio sahranjen na svom imanju.
Porodica Filipović je, osim prvog i glavnog odžaka u Glamočkom polju, izgradila još tri odžaka. Drugi po redu je bio izgrađen u Sredicama, a treći osam kilometara nizvodno od onog u Sredicama.
Taj odžak je izgrađen na predivnoj rječici po kojoj je i odžak dobio ime. Naime, odžak je dobio ime Rastoka po snažnom potoku, bolje rečeno rječici, koja je izlazila iz šume i rastakala se u nekoliko tokova po velikoj poljani, da bi se ti tokovi, ujedinjeni, obrušavali sa stijene i nastavili teći prostorom nazvanim Polje.
Na zaravni preko koje su tekli potoci bila je izgrađena utvrda i pored nje džamija, a zatim konaci i ahari, a uz svaki potok bilo je zasađeno više stabala platana, lipa, kestena i oraha, koji su ljeti pravili izvanrednu hladovinu.
Napadači ušli na prevaru
U vrhu poljane pored džamije nalazio se konak hadži Ahmetbega Filipovića, za čijeg je sina Huseinbega u svom prvom braku bila udata Đulhanuma. Taj odžak nije bio napadnut tokom tzv. ustanka 1875. godine, vjerovatno zbog toga što je bio mnogo bliže Ključu, gdje je bila vojnička posada, ali i zbog toga što su i druga muslimanska sela bila u blizini Rastoke (Velije, Donji Ribnik, Slatina, Crkveno Polje, Previja, Zablaće, Dubočani, Orahovljani, Sitnica, Velećevo), pa napadači, osim što su na prevaru ušli u Sredice, nisu mogli da na Rastoku napadnu na sličan način.
A znali su i da Rastočani mogu mnogo brže dobiti pomoć iz obližnjih sela i iz grada i da je takav poduhvat za njih previše opasan, a pogotovo jer Kreco u Rastoci nije imao kumove kao u Sredicama da bi, služeći se kumstvom, na prevaru ušao u odžak i iznutra ga napao i zapalio, a svoje kumove pobio.
Dakle, osim odžaka u Glamoču i onog u Sredicama, ovaj u Rastoci bio je treći odžak u kojem su živjeli Filipovići, ali su, osim ova tri odžaka, postojala još dva naselja u kojima su živjeli brojni članovi porodice Filipović.
Radi se o naselju po imenu Gjol Hisar (Tvrđava na Jezeru), ili Jezero na Plivi, desetak kilometara od Jajca idući uz rijeku. U Jezeru je živjelo više porodica Filipovića, a oni su u Jezero doselili uglavnom iz Ključa, odnosno iz Sredica i Rastoke i iz okolnih naselja u dolini rijeke Plive i s prijevoja koji od Glamoča vode ka Ključu, gdje su imali kule koje su čuvale i nadzirale imanja i štitile prostor od upada iz Like.
I mada se Jezero ne može smatrati za klasični odžak, ono je bilo jedno od važnih središta života ove porodice.
