Imala sam samo 11 godina. Tog decembra 2017. bila sam svjesna da sam dobila najtežu bolest. U očima svog oca Mirsada, majke Merise i starije sestre Ajle vidjela sam suze i, umjesto da oni mene tješe i budu moja podrška, tješila sam ja njih.  Rekla sam sebi: “Bože, obazri se na mene, daj i meni zdravlje da i ja živim sa svojim najdražima, sa svojim drugovima i drugaricama.“

Tim nam je  riječima opisala svoj početak borbe s leukemijom 13-godišnja Lejla Karić, koju smo posjetili u njenoj kući u Vranovićima kod Gračanice.

- Nakon jedne godine po bolnicama, zahvaljujući Bogu, mojoj sestri kao donoru, ljekarima Univerzitetskog kliničkog centra i u Turskoj, danas sam zdrava osoba, pohađam školu, igram se s vršnjacima. Kod nastavnika imam razumijevanje da stignem gradivo – kazala nam je Lejla.

Njena knjiga „Stihovi moga srca“, koja govori o borbi s teškom bolešću, promovirana je ovih dana u   Tuzli, a piše i roman.

- U bolničkom krevetu nisam propuštala nijedan namaz niti sam Kur’an ispuštala iz ruku. I knjigu sam pisala u bolnici – ističe Lejla.

Njeni roditelji Mirsad i Merisa najbolje znaju koliko je  teška borba za spas svog  djeteta. Ali, nisu se predavali, kao što nije ni Lejla. Kaže da je vjerovala u svoje ozdravljenje pa je bila presretna kad je čula za odlične rezultate nakon transplantacije koštane srži.