Subota, 26. oktobar

undefined

undefined

Ima i sretnih lica

Danas sam bio na dijalizi. Ustao sam u 5 sati. Inače tako ustajem kada idem na dijalizu. Danas je dobro prošla, hvala Bogu, bez komplikacija, a bude ih, padne pritisak i slično.

 Nisam poslije nizašta. Mučnina mi je bila, iscrpljen sam, jedva hodam. Poslije dijalize sam spavao do 16 sati, pa rekoh onda malo da prošetam, popijem kaficu i tako dođoh do grada.

Lijepo je. Ima ljudi. Sretnih lica. A intenzivno razmišljam o protestu i isključenju s dijalize. Počinje u srijedu. Hoće li nam se iko obratiti, imati sluha za nas, kako će biti...?

 I pacijenti su me danas pitali kada je i gdje. Imam osjećaj da je dosta ljudi zainteresirano.

Nedjelja, 27. oktobar

Dva dana slobodan  od dijalize

Kući sam, odmaram. Na dijalizu idem tek u utorak jer je vikend, pa mi je i lakše psihički što ne moram sutra, što sam dva dana „slobodan“. Osjećam se normalnije. Bolji sam i fizički pa sam bio s prijateljem na kafi.

Pričam s roditeljima o običnim stvarima. O vremenu. Najavljuju hladno vrijeme. Kako li ćemo u srijedu? Roditeljima nisam rekao za odluku da se isključim s dijalize. Ionako su boležljivi. Majka posebno, ona mi je ranije bila donor bubrega, ali nije uspjelo.

Ponedjeljak, 28. oktobar

Nakupilo se otrova

Danas drugi dan bez dijalize, pošto je bio vikend. Pa se nekako teže osjećam. Nakupilo se otrova. Moram se više čuvati.

Cijeli dan čitam po Facebooku, pratim dešavanja oko protesta. Koliko vidim, imamo podršku iz Crne Gore, Hrvatske... Uz nas su u ovoj borbi.

Malo sam predahnuo uz šetnju i kafu. Obradovalo me, najavili mi se večeras prijatelji da će doći da me obiđu. Dugo ih nisam vidio.

Lijepo iznenađenje. Malo da maknem misli od sutrašnje dijalize. Ne može više pod kožu, odužilo se.

Utorak, 29. oktobar

Strah me sutrašnjeg dana

Devetnaest godina ovako živim. Danas sam bio možda na posljednjoj dijalizi. Od sutra je protest. Isključenje. Ali ne smijem puno o tome razmišljati. Ionako sam iscrpljen.

Ko zna šta će se desiti. Osim teškog zdravstvenog stanja, razmišljam kako će sve proći. Još najavljuju hladno vrijeme.

Strah me na momente. Valja ostati pred KCUS-om dan-noć. Ne znam kako ćemo izdržati, ali izgleda da nema drugog rješenja. Mada se opet nadam da će se pozitivno završiti.

Srijeda, 30. oktobar

Razočaran sam odzivom

Smrzao sam se danas, pokisao. Strašna kiša je padala dok smo bili na protestu. A bio sam i u grču. Hoće li nas iko čuti? Hoćemo li i koliko dana biti bez dijalize, kako će sve završiti? Ali sam i razočaran, pogotovo kad čitam izjave s KCUS-a. Ne mogu da vjerujem šta pišu.

Razočaran sam i zbog malog odziva pacijenata. Trebalo je biti barem 200 samo iz Sarajeva. Ali, eto, zvali su iz Ministarstva zdravstva, kao nešto će uraditi. Sad samo čekam hoću li se razboljeti. Baš je bilo hladno.

Četvrtak, 31. oktobar

Do grada da se odmorim od misli

Danas sam bio na dijalizi. Sve isto, sve staro. Pregrmio se jučerašnji dan. Došli su mi s televizije da dam izjavu ovo što je Vlada FBiH danas usvojila zaključke. Ako se to bude poštovalo, bit će dobro, ali sam skeptik. Ali odoh do grada na kafu da malo odmorim od misli.

Petak, 1. novembar

Kako će me ubosti, slabe su mi vene

Jutros sam opet dao izjavu za TV. Pa na kaficu s prijateljima, pa na džumu. Sutra opet na dijalizu. Vršim psihičke pripreme. To mi je najgore. Kako će me ubosti, slabe su mi vene, nema više. Kad sam na dijalizi, ne budem dobro. Kad nisam, mislim o dijalizi. Dokle više?