Pronalazak mina među kućama u sarajevskom naselju Donji Kotorac bacio je novo svjetlo na kvalitet rada Centra za uklanjanje mina Bosne i Hercegovine (BHMAC), krovne institucije u ovom poslu u BiH. Brojne su nepravilnosti u radu ove institucije, a to su nekoliko godina zaredom uočavali i revizori Ureda za reviziju institucija BiH.

Sve se vrti ukrug

Preporuke koje su pisali i na njih upozoravali, prema svemu sudeći, nisu shvaćene ozbiljno i ništa nije promijenjeno. Jer, da jesu, ne bi se događalo da ljudi više od 20 godina žive na minama, da postavljaju žardinijere jedan centimetar od upaljača razorne protutenkovske mine, a naselje bi se tretiralo kao opasna površina.

Tako su revizori dvije godine zaredom uočavali da uspostavljeni sistem deminiranja na nivou institucija BiH nije efikasan. U periodu od 2005. do 2016. godine 25 ljudi je izgubilo život, 24 osobe su teško povrijeđene u minskim i deminerskim nesrećama, a revizori su analizama utvrdili 23 nepravilnosti, jer su čak na površinama pronađene mine nakon deminiranja! Uvjerenja o kontroli kvaliteta izdao je upravo BHMAC.

U međuvremenu su u BHMAC-u otvorili 15 novih ureda i zaposlili 180 ljudi.

Sagovornik “Avaza”, dobro upućen u rad BHMAC-a, kaže da se posao deminiranja opasnih površina u BiH počinje i završava u ovoj instituciji.

- Njihovi inspektori izviđaju, prave projekt, izdaju, kontroliraju, primaju, kad dođe do nesreće, oni vode istragu i krug se završava kod njih. Umjesto da konačno problemu pristupe ozbiljno, oni otvaraju urede i nepotrebno zapošljavaju osoblje, a one koji deminiraju, maltretiraju trivijalnim stvarima, poput one koliko je centimetara ofarban drveni kolac – kaže naš sagovornik.

Centar za uklanjanje mina ni više od 20 godina nakon završetka rata u BiH nema potpune informacije o tome gdje se sve nalaze mine, navodi se, između ostalog, u silnim revizorskim nalazima.

- U svijetu postoje firme koje izdaju licence za neki dio opreme i taj proizvođač daje garanciju na, naprimjer, 10 godina. U BHMAC-u utvrde da se ta oprema ne smije koristiti duže od tri godine i sve se mora kupovati novo – kaže naš sagovornik, upućen u poslove deminiranja u BiH.

Glavni nalazi

Revizori su dvije godine zaredom uočili nemali broj projekata koji, nakon završetka aktivnosti, rezultiraju pronalaskom jedne ili nijedne mine, a početne informacije su se odnosile na znatno veći broj mina. Tako je za 384 projekta koji su bili predmet analize revizora, procent uspješno procijenjenog broja mina naspram broja očekivanih 2,5 posto.

Dalje, posljedica dosadašnjih nesreća u BiH, pored gubitka ljudskih života i teških povreda, jeste da BiH, prema pravosnažnim presudama, treba isplatiti naknadu oštećenim osobama u iznosu od skoro milion maraka, tačnije 850.000 KM.

O svim navodima poslali smo upit i BHMAC-u. Odgovor nismo dobili.

Zašto nema rezultata istrage o nesreći na Kupresu

Prošla su dva i po mjeseca od deminerske nesreće na Kupresu, gdje su nastradala dvojica deminera Savo Kalajdžić i Slaviša Ključo, a teško je povrijeđen Radomir Cerović. Nesreća se dogodila prilikom pokušaja uklanjanja mine na veoma nepristupačnom terenu na području Donjih Mušića.

Iz BHMAC-a ni dva i po mjeseca poslije nesreće ni riječi.