Nije lako, sinko moj, sa jednom minimalnom penzijom preživjeti. Dug je mjesec, a nas dvoje. Za račune i lijekove od te crkavice supruga i ja odmah odvojimo, a što nam ostane za hranu i dobro - ispričao je sa suzama u očima penzioner Dragoslav Vasić iz Sarajeva.
Lijekovi, računi za režije, hrana penzionerima odnese sva primanja. Troškovi konstantno rastu, a najniže penzije stagniraju, tvrde penzioneri.
Prema svim statistikama, penzije su u cijeloj BiH na samom dnu regionalne i evropske ljestvice.
Vasići, Dragoslav i Muzafera, mjesečno dobiju 371 KM i ni sami ne znaju kako skrpe kraj s krajem, pogotovo zimi.
- Voda, struja i telefon mjesečno nam dođu više od 105 KM. Suprug je teško bolestan, za njegove lijekove mjesečno moramo odvojiti više od 50 KM. Za hranu, što nam ostane – govori Muzafera Vasić.
Ovaj bračni par, koji je skupa prošao i lijepe i ružne trenutke, kaže da im je zima najgora.
- Ova tri mjeseca, koliko traje zima, oko 300 maraka moramo dati za drva. Ne znam kako ni odakle. Moja Muzafera je meni sve. Ona je heroj u ovoj priči, čitavo ljeto skuplja drvene gajbe kako bismo imali zimi nešto naložiti. Više smo gladni nego siti. Penzioneri s minimalnom penzijom su uvijek na granici siromaštva i gladi - kazao nam je Dragoslav.
Slaže se s tim i predsjednik Saveza udruženja penzionera Redžo Mehić.
- Ako oni koji dobiju najnižu penziju nemaju rodbine koja pomaže, te žive u gradu, nemaju dodatnih prihoda, onda im je pretežak život. Ukoliko je ostao sam penzioner i ne zna spremati, njemu je teže nego kada je tu bračni par. Šerpa i režije su iste neovisno o tome je li jedan ili više članova u kući - kazao je Mehić.
Bračni par Vasić iz Sarajeva kaže da mjesec prežive uz pomoć komšija.
- Često mi kažu, bio si dobar čovjek, pomagao si svima kada si mogao. Valjda još ima dobrih ljudi koji to cijene. Problem nam je kako ćemo drva kupiti - kaže Vasić.