Emir Suljagić, direktor Memorijalnog centra Potočari, prokomentirao je za „ Avaz“ tekst objavljen u „New York Timesu“ o Radovanu Karadžiću, koji je izazvao brojne reakcije i osude u bh. javnosti.
Riječ je o tekstu američke istražiteljice Džesike Stern (Jessica). Ona je, između ostalog, objavila esej u kojem pojašnjava zašto je osuđenom ratnom zločincu Radovanu Karadžiću dopustila da je iscjeljuje energijom.
Suljagić kaže da je potrebno vidjeti šta stoji u ovoj knjizi i je li ovaj tekst, koji je objavljen u "New York Timesu'', indikativan za njen cijeli sadržaj.
- Ako je to tako, ako jeste, onda je to dio vala revizionizma uperenog protiv, prije svega, genocida počinjenog u BiH. Ovdje postoji čak jedan dio ljudi koji dovode u pitanje i holokaust. Ovdje je suština da ljudi poput Džesike Stern, ili nekih drugih autora mogu pisati ovako o Bosni zato što su meta Karadžićevog genocida bili muslimani, odnosno Bošnjaci – kaže Suljagić.
Prema njegovim riječima, ovdje ima i „naše odgovornosti“.
- Kada kažem ''naša odgovornost'', onda mislim na dio akademske zajednice koji je do sada monopolisao pisanje i istraživanje o genocidu, kao i na dio jedne akademske zajednice koji se identificira kao, uvjetno rečeno, ljevičarski i koji narod dvije i po decenije uvjeravaju da se nije dogodio genocid, nego je to bila izlika za pljačku i krađu. Mi koji smo to preživjeli i nešto izgubili, znamo da to nije tako – kaže Suljagić.
I dok se mi svađamo, pojašnjava Suljagić, pričajući jedni s drugima, krajnje je vrijeme da kažemo svijetu šta se u Srebrenici dogodilo.
