Na političkom nebu BiH kroz novu vlast pojavilo se dosta živopisnih lica i pojedinaca čije ponašanje teško da može stati u ozbiljne kriterije političkog djelovanja i ponašanja.
Od samohvalisanja pojedinih političara da su popularniji čak i od rahmetli Alije Izetbegovića, od baklava parada do „mačevanja“ čija je diploma manje legalna i drugih stupidarija.
Ipak, sve to spada u sferu personaliteta ili doživljaja osobne političke promocije. I to, uostalom, osim što konsternira ili nasmije ljude ostaje na nivou tragikomičnih slika.
Na jedvite jade
Međutim, ima situacija u kojima novinarska zajednica mora reagirati jer su pojedinci umislili da je, zato što su na jedvite jade izabrani za ministre, javnost ispod njihovih nogu i da predstavnici javnosti – odnosno njihovi kritičari, novinari - mogu biti vreća za udaranje i uspostavljanje standarda koji ne postoje čak ni u totalitarnim sistemima.
Objava Elmedina Konakovića da večeras ide na TV Hayat i da je uslov njegovog gostovanja „da on postavi nekoliko pitanja“, jeste presedan koji nije samo stvar osobnog odnosa njega i spomenutog novinara, već duboko seže u pravo novinara da bez pritiska rade svoj posao.
Naime, poznato je da ima više vrsta političara. Recimo, Radončić, Čović, Đukanović i više drugih političara, nikada nisu tražili da im novinar prije intervjua dostavi pitanja unaprijed.
Drugi, poput Bakira Izetbegovića, preko svojih službenika traže ili pitanja ili, pak, teme o kojima će se razgovarati.
Neki treći traže da mu se pismeno preda svako pitanje koje će mu biti postavljeno i takvih je zaista veoma malo ili nimalo.
E, sad se pojavio Dino Konaković, koji uz nekoliko uvreda na račun Avdića i koji je prešao sve spomenute prakse, pokušava da uspostavi novu sa ultimativnim zahtjevom „da on može postaviti nekoliko pitanja novinaru“.
Niko ovdje ne treba brinuti za Avdu Avdića. Radi se o jednom od najboljih i najangažiranijih novinara – istraživača u BiH, koji je zanat ispekao od nekada megapoznatog političkog magazina „60 minuta“ pa drugih mnogih medija.
Obrazovanje preko Wikipedije
Ako hoćemo iskreno, Avdić je mnogo svestranije obrazovana ličnost od Konakovića koji je završio Fakultet za fizičku kulturu i sam priznao da se obrazuje preko Wikipedije.
Ovdje novinarska zajednica treba ignorirati i javno demistificirati pokušaj neostvarenih diktatora da oni mogu odgovarati pred javnošću – a tome služe mediji i novinari – na svako konkretno i aktuelno pitanje kojem ima povoda, a da to podlo ne spuštaju na tobožnji lični rat sa nekim novinarom ili televizijom.
Pravo javnosti je da zna sve, a novinari su i u BiH i šire upravo bili meta „jer previše pitaju“.
Zato i ovaj Konakovićev istup teško da može uplašiti nekoga od iole iskusnijih novinara, ali može otkriti veliki strah od njih i njihovih pitanja.