Čovjek je to čelične volje, rekao je jedan dobar prijatelj Nermina Tulića, bh. glumca u penziji. Kritičara društva, odnosno svih anomalija koje uoči. Bez pardona. U intervjuu za „Avaz“ govorio je o vremenu koje je proveo u izolaciji zbog pandemije koronavirusa. Razlozima zašto je isključio televizor.

O zdravlju. A nije moglo proći ni bez razgovora o moralnom sunovratu društva u cjelini. Za četiri dana navršit će se punih 28 godina kako je prokleta granata u prokletoj agresiji na BiH velikog Neku ostavila bez nogu.

- Ljulja me američki. Popijem aspirin protiv bolova, to mi je sudbina, šta ću. Ne izlazim sad, još mi je i lift u kvaru, ali mi je to i dobrodošlo. Ja sam od 11. marta izašao jednom, kada su bili antifašistički protesti. Sada je opet zahladnjelo i svaku promjenu vremena osjetim. Po cijelu noć me noge bole. A ne mogu ni ženu da maltretiram. Nije mene teško spustiti u kolicima, ali je njoj problem da me vrati na drugi sprat. Je** ga, i govno se kotrlja nizbrdo – govori Tulić, zbijajući šalu na svoj račun.

Koronavirus sam odležao na jednom pršljenu

Kako ste izdržali skoro dva mjeseca bez izlaska iz kuće?  

- Nije mi uopće teško palo to što ne izlazim iz kuće. Žena i djeca izlazili su većinom, pa odu na Betaniju i šetaju, osim u kupovinu. Nisam nešto bio ni željan nečega. Ni glava, ni naroda. Nisam ni osjetio. Jesam iz početka, kada je sve krenulo, cijeli dan mi je televizor bio upaljen i slušao sam vijesti. A onda sam nakon osam dana ugasio TV i nisam palio do navečer, do dnevnika, koji gledam, nije bitno na kojoj stanici. A televizije objavljuju isto. Ustvari, ovisno čija je koja televizija, možeš pretpostaviti šta će objaviti i na čijoj će strani biti. Tako da nisam uopće imao nikakvih kriza. Baš sam, što kažu zatvorenici, na jednom pršljenu odležao koronavirus i ovaj dio vremenski kada je to bilo udarno.

Kao i uvijek, aktivni ste na društvenim mrežama. Sve komentirate, a svaki Vaš status izazove brojne reakcije.

- Ma i to po društvenim mrežama mi je na vrh glave. Ja sam više na Twitteru jer je pametniji i nekako, nije mi sijelo, nema slika ručaka, doručaka, nana, deda, rođendana. Imam puno pratilaca i onda se tu malo više angažiram. Na Twitteru se vidi ko ima žice da napiše rečenicu, a ne treba mu puno. U rečenici kaže sve. Nema šanse da bih ja otvorio nečiji status gdje piše „pogledajte više“. Radije ću čitati knjigu, osim ako je baš neki tekst neko skinuo, pa hajde. A i urijedio sam i s Twitterom. Onda, ako nekoliko dana nisam ništa objavio, javljaju mi se u inbox i pitaju jesam li živ. U tri, četiri dana objavim jedan status i to je dovoljno da me ne peglaju.

Nekoliko postova ste objavili u vezi s aferom „Respiratori“. Kako Vam sve to izgleda?

- Izgleda mi da ovom narodu, a i ja sam narod, ne može više pod kožu. Neko je napisao, čak sam i ja u tom smislu napisao, „ne šaljite više humanitarnu medicinsku pomoć, nemamo više para“. To je isto u ratu kako su se pojedinci enormno bogatili. Ljudi su takvi. Kakvi? Da u najgorim momentima, kada je bitka za život, ima ljudi koji će preko mrtvih da zarade, da se obogate. I to je tako bilo i od 1992. do 1996. godine. I svih ovih mjeseci koronavirusa je tako. Ali ne samo kod nas, to je i u regionu.

Doktor potrošio 500 maraka na zaštitnu opremu

Poredili ste slučaj uhapšenih u aferi „Respiratori“ sa Fikretom Dedićem iz Bužima, koji je kažnjen sa šest mjeseci zatvora zbog krađe tri metra drva.

- To je najbolja slika u kakvom poganom društvu živimo. Najbolji primjer Fikreta Dedića. Strašno je to! Ali nije strašno samo ovih 10,5 miliona maraka za respiratore, nego su desetine miliona maraka potrošene na neupotrebljive testove, na uvoz nekakve opreme. A da ti i ovo kažem, poznajem doktora koji je potrošio 500 maraka na opremu, maske, rukavice i dezinfekcijska sredstva. A sve vrijeme je čovjek radio na trijažama, ambulantama. Čini mi se da sam i ja, koji pojma nemam o medicinskoj opremi, mogao to da uvozim. Naša posla.

Demobilisani borac Dedić je odležao svoju kaznu, a akterima afere „Respiratori“ sud nije odredio ni pritvor. Nije bilo elemenata, dokaza za određivanje pritvora.

- Ma to sa sudstvom i tužilaštvom je za mene od početka bila predstava. To sam i napisao kada su pušteni, napisao sam „predstava je gotova“. Nekako smo totalno doživjeli moralni sunovrat.

Onako s gledišta običnog smrtnika, sve to skupa nije pošteno. Valjda su za Dedića bili dokazi da je ukrao tri metra drva. Njegova djeca su i gladna i žedna. On je to radio za dnevnicu od 20 maraka za drugog čovjeka.

- Bojim se, ali ovo, izgleda, jedino ulica može riješiti! Na hiljade da nas izađe i rastjera ovo na neki način. Naravno, ne priželjkujem bilo kakvu anarhiju ili ružno događanje. Paljevine. Ali, evo, u SAD tako rješavaju pa je predsjednik Donald Tramp u bunkeru završio. Nama je prva asocijacija trezor. Ali Tramp je Tramp, predsjednik SAD, nije nečiji sin. Ja sam došao u neko stanje da me to više i ne nervira. Ne očekujem ništa dobro.

Pamtimo od dnevnika do dnevnika

Sjećam se, jedanput smo razgovarali, kazali ste da Vaš želudac teško podnosi predizbornu kampanju. Evo bliže nam se izbori, kampanja kod nekih uveliko traje. Šta očekujete od lokalnih izbora?

- S izborima je najgore. Ja sam od onih ljudi, ima tri mjeseca na Twitteru sam objavio da, najvjerovatnije, neće biti izbora i da će se spojiti s izborima 2022. godine. Jer ovima na vlasti sada ne odgovaraju izbori. Jer sve je još aktuelno i neće se zaboraviti do oktobra. A dogodine ili za dvije godine će se zaboraviti. Inače, mi smo takvi da pamtimo od dnevnika do dnevnika. Danas se desi i svi pričaju o tome. Sutra je nova vijest, je li gora i ista, i onda do nove vijesti sve se zaboravi. Bilo je nekih afera od početka godine, ali niko ih više i ne spominje. Oni su nam pokazali kako njihov sistem funkcionira. Strašno je sve to skupa.

Svi bismo voljeli da živimo u boljoj i sretnijoj zemlji

Bezvoljno djeluje masa. Hoćete li se složiti s konstatacijom da je najviše ljudi koji govore „svi su isti, ne može se ništa promijeniti“?

- Ostat ću pri onoj da ulica ovdje može jedino riješiti. A svi bismo mi voljeli da živimo u boljoj i sretnijoj zemlji. Oni su iskoristili vrijeme pandemije da se obogate i postanu ozbiljne hadžije. Narod je reagirao, ali na društvenim mrežama. Sreća da je bilo struje, inače slika bi bila ista kao u ratu. Tada niko nije mogao izlaziti, hodati, pitati pa su radili šta su htjeli i bogatili se. Sada je lopovluk došao do izražaja.

Ljevica je truhla

Za koga biste glasali da su sutra izbori?

- Sutra da su izbori, ja, stvarno, ne znam za koga bih glasao, znam samo za koga ne bih. Koga bih zaokružio, nemam ni u koga povjerenja, sve je to u pet deka, što se kaže. Lako je govoriti sad i kritizirati sve, ali kad dođeš na vlast, onda samo vidiš, ako se neka nova opcija pojavi, da isto radi kao i svi ostali za ovih 30 godina. Ljevica u BiH je ista. Truhlo sve. I na leđima. Ništa oni nisu bolji ni od ovih. Ne treba tu velika ni pamet ni škola, svijet to vidi i to je tako.