Elmedin Dino Konaković, šef Naroda i pravde, još se nije, poput svog političkog gurua i pokrovitelja Hasana Čengića, našao na američkoj crnoj listi, ali, sudeći prema najnovijem Izvještaju State Departmenta o stanju vjerskih sloboda u svijetu, Konaković je već pod američkom lupom, koja u smislu političkih posljedica po njega i NiP ima teže posljedice od individualnog stavljanja na crnu listu.

Ustaški simpatizer

Uz podsjećanje da Skupština Kantona Sarajevo nije uspjela provesti odluku iz marta 2018. godine o promjeni naziva osnovne škole i ulice u naselju Dobroševići u sarajevskoj općini Novi grad, nazvanoj po Mustafi Busuladžiću, ustaškom simpatizeru iz Drugog svjetskog rata koji je slavio Hitlera i bio poznat po svom antisemitizmu, u Izvještaju se posebno kritizira stav donedavnog predsjednika kantonalne skupštine Dine Konakovića. 

Pritom se navodi da je Konaković u jednom intervjuu od 16. septembra 2019. doslovno rekao da nema ništa protiv toga da škola u Dobroševićima i dalje nosi ime Mustafe Busuladžića.

Da li američko stavljanje Konakovićevog imena u isti koš sa Hitlerom i Busuladžićem znači i definitivni kraj njegove političke karijere, kako to tvrdi Sanela Prašović Gadžo, generalni sekretar SBB-a i zastupnica ove stranke u Federalnom parlamentu? 

Ako se predviđanje Prašović - Gadžo i ne ostvari u potpunosti, već sada se može zamisliti situacija u kojoj će Narod i pravda skupa sa svojim šefom završiti kao usamljena i prokužena ultradesničarska stranka sa minornom podrškom u biračkom tijelu, nesposobna da animira i privuče simpatizere izvan granica Sarajevskog kantona.

Naravno, ovakav scenario je izvjestan pod još jednim bitnim uvjetom - da Konaković ne pronađe spas i ne produži politički život zaklonjen kišobranom Bh. bloka – odnosno Socijademokratske partije i liberalne, ali, također, lijevo pozicionirane, Naše stranke.

Ideološka perverzija

Teško je povjerovati da će nakon nedvosmislenih signala iz Vašingtona Nermin Nikšić i Predrag Kojović pokazati tu vrstu političkog slijepila i za svoje brodove vezati torpedirani Konakovićev čamac. 

Da ne govorimo o ideološkoj perverziji koja, kada bi se u praksi ostvario savez SDP-a, Naše stranke i NIP-a, znači da bi Konaković iz Hitlerovog sokaka bio na čelu antifašističke kolone u ulici Valtera Perića.

Na kraju, tome zasigurno ne bi aplaudirali ni birači sa lijevog političkog spektra. Štaviše, od svega bi - potpuno nezasluženo - mogli profitirati samo Željko Komšić i njegova posrnula Demokratska fronta.

Radončić prvi upozorio na skriveni radikalizam

Još dok je bila aktuelna “šestorka" u Kantonu Sarajevo, Fahrudin Radončić je najavljivao izlazak SBB-a iz većine u Skupštini, iz razloga netransparentnog trošenja oko 600.000 KM, koje je Konaković, kao predsjedavajući, lično usmjeravao. I to ideološko-političkim kriterijima krajnje desnice.

Tada su značajne novce dobili radikalni sarajevski imam Išerić i akademija još radikalnijeg Muamera Zukorlića. Također, Konaković se ponašao i kao premijer i predsjedavajući Skupštine Kantona, o čemu je govorio i Željko Komsić na FACE TV. 

Konaković je palio vatru jeftinog populizma i navodno novog lica u politici, iako je osam godina neuspješno vodio KS. Stoga je sada jasnije zašto se inače dobro informirani Radončić od početka protivio da NiP i Konaković mogu biti reformisti u odnosu na SDA.

To je, kako se interno moglo čuti, rekao i na sastanku sa liderima "šestorke", kada ih je upoznao da više neće biti dio tog političkog projekta. Radončić tada uopće nije htio da primi na razgovor Konakovića, koji je zbog toga dao više intervjua tražeći objašnjenje Radončićevog postupka. 

Da tragedija po Konakovića bude veća, upravo se on uzdao i hvalio navodnom američkom podrškom i podrškom zapadnih ambasada. Međutim, one su tadašnju vlast podržavali više zbog Kojovića i Nikšića, a Konaković se pokazao egzekutorom te, inače, dobre ideje da se u jednom kantonu napravi alternativa SDA.

U cijeloj priči nije nova ni teza da je Konaković imao ulogu Trojanskog konja u Bošnjaka i da im, podrškom nacizmu i radikalizmu, podvali nedopustivu šešeljizaciju političkog prostora.

Zato je dobro što je State Department izašao sa preciznim stavovima gdje se u istoj rečenici spominju Konaković i Hitler, jer je time NiP postao stranačko mrtvorođenče. 

Također, nisu malobrojni oni koji vjeruju da je nakon svega potpuno izvjesno rastakanje Konakovićeve stranke i odlazak političara i aktivista koji ne žele da svoj zivot i karijeru obilježe na način da su uz, ili da su podržavali, političara koji je, prema stavu Vlade SAD-a, podržavao neonacističke tendencije i ličnosti koje su veličale Adolfa Hitlera.

A, najviše koristi od toga će imati Bošnjaci, koji su uvijek bili i vjerski i nacionalno umjeren narod i, čak i u ratu, sebi nisu dopuštali agresivce i diletante Konakovićevog tipa.

Lagumdžijino potonuće sa Pravašima

SDP iza sebe ima vrlo negativno iskustvo vezivanja zastava sa ustašofilskom Hrvatskom strankom prava. Nakon izbora 2010. godine, tadašnji lider SDP-a Zlatko Lagumdžija u Vladu Federacije BiH uveo je HSP, što je izazvalo zgražavanje na lijevoj političkoj sceni. 

Kazna je stigla na izborima. Lagumdžija osobno je politički potonuo u Sarajevsko-goraždanskoj izbornoj jedinici, gdje nije uspio ući u državni parlament, a SDP je generalno doživio izborni debakl od kojeg se još oporavlja.

Ambasade SAD pripremaju početne nacrte Izvještaja

Godišnji izvještaj Kongresu o međunarodnoj vjerskoj slobodi - Međunarodni izvještaj o vjerskoj slobodi - opisuje status vjerskih sloboda u svakoj zemlji. Izvještaj podnosi State Department, u skladu sa Međunarodnim zakonom o vjerskoj slobodi iz 1998. godine. 

Ambasade SAD-a pripremaju početne nacrte za svaku državu posebno, na osnovu informacija vladinih službenika, vjerskih grupa, nevladinih organizacija, novinara, posmatrača ljudskih prava, akademika, medija i drugih. Ured za međunarodnu vjersku slobodu sa sjedištem u Vašingtonu sarađuje na prikupljanju i analiziranju dodatnih informacija, koristeći se svojim konsultacijama sa zvaničnicima stranih vlada, domaćim i stranim vjerskim grupama, domaćim i stranim nevladinim organizacijama, multilateralnim i drugim međunarodnim i regionalnim organizacijama, novinarima, akademskim stručnjacima, liderima u zajednici i drugim relevantnim američkim vladinim institucijama.