Bosanci i Hercegovci su već odavno, uz policijski zvižduk i ukidanje policijskog sata, pomnožili s nulom koronavirus. Uz koronu, pomnožili su s nulom i mjere zaštite.

Kao da koronavirusa nikada nije ni bilo. A dokaza o tome je bezbroj. Na stotine.

Više nema ni fizičke distance, ni maski. Nema ni dezinfekcionih sredstava u kafićima, restoranima, trgovinama... Nema skoro ničega, a ulice su pune, parkovi također. Dva mjeseca „strahote“ su izbrisana.

Sve je preko noći nestalo iako se virus, što smo svi svjedoci, i dalje ne šali. Iz dana u dan sve je više zaraženih, počevši od vrtića do škola. Virus se vraća na velika vrata, ali bez obzira na sve, to mnoge građane uopće ne zanima.

Stvari u svoje ruke, tek kada je zagustilo, pet do 12, počele su uzimati nadležne inspekcije. Istina, nikada nije kasno, ali...

Prvog dana kada je Krizni štab FBiH ukinuo mjere zabrane rada kafićima, inspektori su trebali biti na visini zadatka. Ovako, dali su vlasnicima da samo odlučuju ko poštuje mjere, a ko ne.

Ali, u vremenu kada je poslodavcima, nakon dva mjeseca obustave rada, svaka marka ko kuća, niko o tome nije ni brinuo niti će. Dokaz su sada puni kafići i noćni klubovi.

Umjesto dozvoljenih 100 osoba, u kafićima ih je duplo više. Bitno je da se narod veseli, korona će proći, mora se živjeti, ali i zabaviti.

No, kazne neće i ne smiju. Ko god da je neodgovoran, inspekcija mora reagirati. Naravno, bez izuzetaka. Od muzike i provoda važniji su životi. Ali, kako Bosanci i Hercegovci nikada ne izvuku pouke iz bilo koje nedaće, tako je neće izvući ni iz pandemije.

Za jedne je bolest, za druge prevara i tako ukrug. Dok shvatimo da griješimo, može biti kasno. O tome svjedoče i izjave stručnjaka. Nema i ne smije biti opuštanja, ali jedno su riječi, a drugo djela.