Još sanjam pogled tog djeteta nakon što sam ga oživio, rečenica je kojom je Davud Mešić jučer započeo dramatičnu ispovijest za „Dnevni avaz“. Mešić je u Njemačkoj proglašen herojem nakon što je prije sedam dana spasio trogodišnjeg dječaka od utapanja, odnosno sigurne smrti. O njegovom herojskom činu pisali su njemački mediji, a sada ga, kako kaže, zovu novinari iz cijele Evrope.
Ovaj rođeni Sjeničanin, koji je 25 godina živio u Sarajevu, prije četiri godine otišao je u Njemačku. Zaposlen je na održavanju hidrocentrale u malom gradu Burgauu, u okrugu Gunzburg, savezna država Bavarska.
- Prošlog vikenda zajedno sa šefom obavljao sam redovnu kontrolu hidrocentrale. Čim smo došli na plato, ugledao sam dječije patike i odmah mi je to bilo sumnjivo. Odjednom smo u vodi ispod ugledali nešto. U početku smo mislili da je lutka, ali nakon što sam je dohvatio drškom metle, ukazala se dječija ruka. Šef je povikao: „To je dijete“ – priča Mešić.
Kada je spoznao da je u vodi dijete, kako kaže, sledio se.
- Kada sam dodirnuo njegovo malo tijelo, zgrozio sam se. Dijete je u tom trenutku bilo mrtvo. Modre usne, tijelo hladno kao led. Nije imao pulsa niti je davao znakove života. Radilo se o sekundama. Položio sam ga na stranu i iz usta mu je izašlo vrlo malo vode. Onda sam mu polako počeo masirati srce. Lakše je odraslog čovjeka oživljavati, ali kada gledaš dječije nemoćno, krhko tijelo, to je užas – prisjeća se Mešić trenutaka koje će pamtiti cijelog života.
Ali, on nije gubio koncentraciju. U međuvremenu su se pojavili roditelji dječaka i počeli panično vikati. Mešićev šef već je zvao pomoć, uskoro je trebao stići helikopter.
- Ja im nisam dao da nose dijete. Pokušavao sam ga oživjeti i nisam odustajao. Nekako sam u sebi vjerovao, nadao sam se da ću uspjeti. Odjednom sam čuo da je ispustio tihi zvuk, a potom je otvorio oči i pogledao me. Počeo je da plače. Uzeo sam ga u naručje, privio uz sebe. Policija je već bila na licu mjesta, i helikopter. Prevezli su ga u bolnicu. Nakon nekoliko sati dobio sam informaciju da je živ i da je sve uredu – dodaje Mešić.
Kaže da mu je tek tada sve prošlo kroz glavu.
- Ja sam vjernik i znao sam da je trebalo da budem tu, na tom mjestu. To je Božije davanje. Dječakova majka mi je sutradan poslala njegovu sliku iz bolnice. Sjedi nasmijan, noga preko noge, kao paša. Mnogo me to usrećilo – kaže za „Avaz“ heroj Davud Mešić.
Davud Mešić kaže da je od šefa kompanije kao nagradu dobio slobodnu sedmicu.
- Trebalo mi je nekoliko dana da se malo saberem. Slobodne dane provodim s djecom i svojih petero unučadi. Iz policije sam dobio poziv na svečani ručak, u znak zahvalnosti za hrabrost i ispunjavanje građanske dužnosti. Navodno će me i ministar policije pozvati na sastanak. Sretan sam, velika je stvar spasiti ljudski život. Ovo je nešto zaista posebno – dodaje na kraju Mešić. 
