Dok se čekaju odluke kantonalnih vlasti u Sarajevu hoće li i kako biti nastavljena školska godina, koja je uveliko limitirana pojavom pandemije koronavirusa, mnogo je i pitanja na koja bi stručne osobe u kriznim štabovima trebale dati odgovore. Osim onih šturih, da će sve zavisiti od epidemiološke situacije.
Jer, evidentno, borba s koronavirusom neće trajati ni mjesec, ni pola godine. Trajat će unedogled, što su svjesne i osobe koje donose odluke o početku školske godine. Pogotovo što virus nije pogodio samo BiH i Sarajevo, pogodio je cijeli svijet.
Učenici i đaci, ne samo u Kantonu Sarajevo, nego u cijelog BiH, još od kraja marta školske klupe zamijenili su kućnom online nastavom. U tom trenutku, kada je pandemija harala, ova odluka činila se ispravnom i razumljivom, jer je spriječena masovna zaraza.
No, ublažavanjem svih drugih mjera, poput otvaranja vrtića, igraonica, pokretanja gradskog prijevoza, dozvola okupljanja građana u pozorištima, na koncertima i javnim manifestacijama, postavlja se pitanje zašto su ugrožena samo djeca u školama. A, istovremeno, nisu ona u vrtićima, javnim parkovima, izletištima, igraonicama s više od 200 djece dnevno.
Roditelji su s pravom zabrinuti. Jer, dok se čekaju ti različiti scenariji, vrijeme curi, a 1. septembar je pred vratima.
Odluka da neka djeca idu u školu, druga sjede kod kuće, a odgovore kucaju mame, tate, tetke, dede i nane, koliko god stvar bila ozbiljna, pokazala se neefikasnom i pomalo promašenom. O tome najbolje svjedoče priznanja pojedinih nastavnika i profesora. Svi su preko noći postali odlični đaci, učenici.
Bilo kako bilo, pred roditeljima i vlastima je neizvjesna jesen s mnogo glavobolja. Kako zaštititi djecu, ali i kako im osigurati normalno i zdravo školovanje.
