Američka organizacija Freedom House redovno objavljuje izvještaj o stanju sloboda u svijetu. U sažetku analize vezane za parametar „Postotak i stanje demokratije“ u BiH, koji je potpisao Aleksandar Bezar, navodi se da je 2019. godinu u Bosni i Hercegovini (BiH) obilježilo još jedno razdoblje postizbornog političkog zastoja.

- Građani su gotovo svakodnevno bili izloženi etnonacionalističko-populističkoj retorici, hraneći se usput strahom od drugog potencijalnog sukoba. U praksi je ova retorika služila samo pronalaženju pukotina u sve osiromašenijem i preopterećenijem društvu, a političari nisu pokazali nikakvog interesa za razvoj planova za rješavanje najvažnijih pitanja u zemlji - navodi se u izvještaju.

U izvještaju se kaže da se ova tendencija najbolje oslikava u višemjesečnoj drami zbog nedostatka vlade na državnom niovu nakon općih izbora 2018. godine, tokom kojih su čelnici iskoristili svaku priliku za uzdizanje pitanja od etnonacionalne važnosti.

- Milorad Dodik iz Saveza nezavisnih socijaldemokrata (SNSD), Bakir Izetbegović iz Stranke demokratske akcije (SDA) i Dragan Čović iz Hrvatske demokratske zajednice (HDZ BiH) kao čelnici tri glavne srpske, bošnjačke i hrvatske stranke najviše su odgovorni za opetovane slomove u pregovorima o formiranju vlasti - piše u izvještaju.

U analizi se navodi da uprkos kompleksnom političkom sistemu i blokadi formiranja vlasti, razvoj situacije zapravo pokazuje da se dogovor može relativno lako postići kad za to postoji politička volja:

- Sredinom novembra, politički zastoj, ubrzo uzrokovan argumentima oko sudjelovanja BiH u programu Akcionog plana za članstvo u NATO-u (MAP), iznenada je završio. Dogovoreno je da SNSD-ov Zoran Tegeltija bude postavljen za šefa Vijeća ministara na državnom nivo, koje je konačno formirano 23. decembra. Naglasak sporazuma pokazao je da komplicirani i glomazni politički sisem BiH zapravo može funkcionirati ako je prisutna politička volja. Također je pokazalo da etnonacionalističko-populistička retorika može ustupiti mjesto praktičnim rješenjima, pri čemu se SNSD povlači iz svog tvrdog anti-NATO stava kako bi osigurao Tegeltijino imenovanje (premda je trpio optužbe za izdaju interesa srpske grupe).

Navodi se da se, međutim, politička kriza nastavila nefukncionalnim radom Parlamenta BiH gdje stranke uglavnom ne mogu da usaglase niti jednu vitalnu odluku, skoncentrišući se prvenstveno na održavanje budžeta neophodnog za funkcioniranja Parlamentarne skupštine.

LGBT parada kao pozitivan primjer

Kao pozitivan primjer navodi se održavanje LGBT parade u septembru 2019. godine u Sarajevu, uprkos otporu dijelova društva.

Navodi se da su novinari i u 2019. godini nastavili trpiti napade i pritiske, te da i pored procesuiranja napada na novinara Vladimira Kovačevića, fizički napadi na novinare polako postaju prihvatljiv oblik izražavanja.

U izvještaju se spominje i svojevrsna diplomatska blamaža kada je BiH Evropskoj uniji poslala nepotpune odgovore na pitanja iz Upitnika Evropske komisije (EK) vezano za dobijanje kandidacijskog statusa za našu zemlju. Ovaj neuspjeh potaknuo je mišljenje EK o napretku BiH u procesu pridruživanja EU, što je razjasnilo da status kandidata za našu zemlju koji su najavljivali lider nije ništa drugo do neumjesan san.

Zbog loše situacije u zemlji, mnogi građani, ističe se, vide emigraciju kao jedino rješenje za brojne probleme s kojima se suočavaju u bh. društvu.

Ne očekuje se promjena u 2020.

Na kraju analize zaključuje se da je tokom 2020. godine teško očekivati značajnije poboljšanje stanja u Bosni i Hercegovini:

- Može se očekivati da će čokalni izbori zakazani za kraj 2020. zauzeti sva druga područja javnog života, iako u mnogo manjem opsegu nego na predstojećim općim izborima 2018. godine. Uz to, budući da su se politički zastoji pokazale učinkovitim u poticanju etnonacionalističkih programa, ne bi bilo iznenađujuće vidjeti da se takve prepreke ponavljaju u narednom razdoblju - piše u Izvještaju.

Upozorava se da iako pitanje članstva u NATO-u ostaje jedno od gorućih u društvu i izvor političkih sukobljavanja, entuzijazam prema EU gotovo je potpuno zamro, zbog čega se država okreće drugim stranim partnerima. Zbog toga je teško identifikovati bilo kojeg vanjskog igrača koji bi mogao preuzeti aktivnu ulogu u izvlačenju BiH iz njenog trenutnog utora.

Prema parametru „Postotak i stanje demokratije“ Bosna i Hercegovina je dobila ocjenu 38.62 od mogućih 100, što je neznatan pad u odnosu na prošlogodišnjih 39. Prema ukupnom skoru BiH je kao i u ocijenjena kao djelomično slobodna zemlja sa 53 od 100 bodova.