Veliku pažnju u bh. javnosti privukla je izjava američkog ambasadora Erika Nelsona (Eric Nelson) da je sazrelo vrijeme za promjenu Ustava u BiH. Jedan od prvih koji je to prokomentirao bio je član Predsjedništva BiH Milorad Dodik, koji je uzvratio da se o promjenama Ustava može razgovarati tek nakon što se vrate izvorne nadležnosti Republici Srpskoj, koje su prenesene na državni nivo intervencijama visokog predstavnika. 

Tim povodom razgovarali smo s Adnanom Huskićem, političkim analitičarem i osobom koja je bila aktivni sudionik u pregovorima vezanim za Aprilski paket ustavnih promjena iz 2006.

Kako komentirate izjavu koju je dao američki ambasador Erik Nelson kako Dejtonski ustav treba reformisati kako bi građani mogli krenuti naprijed?

- Ne sumnjam da je izjava bila dobronamjerna, ali davati ovakve izjave mislim da je štetno. S obzirom kakvo je trenutno stanje, mi trenutno ne možemo imati bilo kakvu debatu oko reforme ustavnog poretka u BiH.

Zašto?

- Ljudi koji prizivaju Dejtone 2 ignorišu fakte, a fakti su sljedeći: nema više onog prisustva međunarodne zajednice, niti interesa SAD i EU za BiH kakav je postojao tada, da ne kažem sredinom devedesetih godina. Pojedini misle da će neko sa vama doći i nametnuti ustav, što ne vidim da se može desiti. 

Neće se valjda ovdje pojaviti Međunarodna zajednica s Amerikancima, Rusima, možda zainteresiranim Kinezima, možda ne, sad su možda i zanterisrani, i onda da se svi oni usaglase oko novog ustava i da to prihvate i sve ključne stranke u BiH. Na kraju krajeva, imamo Ustav i znamo kako se mijenja, 2/3 glasova u parlamentu. Ko može osigurati sve to? Druga stvar, oni koji bi raspravljali oko reforme Dejtona, ne mogu ga učiniti boljim, mogu ga učiniti samo gorim nego što jeste trenutno. I to je ključni razlog zašto priča oko otvaranja bilo kakvih incijativa ne vodi ničemu.

U čemu onda vidite motiv ambasadora Nelsona da izjavi tako nešto?

- Zaista ne znam. Više institucija je svojevremeno pozivalo i to je jasno, da će BiH morati vršiti intervencije u Ustav same države u smislu onoga kako bh. sistem pomiriti s nekim fundamentalnim dokumentima s kojima EU funkcionira, prvenstveno tog odjeljka vezano za ljudska i individualna prava. 

To je jedna od primjedbi ili pitanje se odnosilo upravo na to kako vi mislite ovaj princip konstitutivnih naroda integrisati u sve to. To nije bio okidač za ozbiljnu diskusiju gdje bi se moglo sjesti i reći "hajde da vidimo kako bi se sve ovo moglo riješiti", nego automatski to postaje pitanje političkih prepucavanje, maksimalističkih zahtjeva, bez želje da se riješe suštinski problemi, oportuno nam je da se bavimo ovim pitanjem, dao nam je ambasador sjajnu temu, pa ćemo se tim baviti.

Dodikova posljednja šansa

Da li u tom kontekstu onda treba posmatrati i hitrost Dodika da komentira najave Nelsona i još jednom ponovi svoje teze kako se treba vratiti izvornim rješenjima Dejtona i da se u eventualne promjene ustava ne trebaju miješati stranci?

- Pa da, Dodiku je ovo savršeno došlo da još jednom kaže: Da, može promjena ustava, ali da se prvo vratimo na orginalne ingerencije, pa ćemo onda raspravljati oko toga, a onda druga strana na to da doda da BiH može funkcionirati samo kao građanska država. 

Opet smo upali u tu priču i sad ćemo se vrtiti s tom pričom naredno vrijeme, ako ne i do izbora. Postoji konzistentnost Dodikovih izjava po tom pitanju. Jedna od njegovih teza je da su narodi nosioci suvereniteta ovdje, što je teza koju treba osporiti. Postavlja se pitanje ko je stvarni nosilac suvereniteta u BiH. 

Ako pogledamo kako su integrirani konsocijalni elementi, oni su stvarno prisutni i u Federaciji i na državnom nivou. Postoje četiri bošnjačka, četiri hrvatska i dva miješana kantona. Etnički rezon je nametnut kroz rat, ne može se negirati da je on postavljen duž linija na kojima se vodio rat. Međutim, postoji drugi elementi, svi ti Komšići, njegovi savjetnici i Silajdžići, koji stalno pozivaju na drugi element, govore o Evropskoj konvenciji o ljudskim pravima, koja je starija od svega ostalog, i na osnovu toga traže ultimativno građansku državu. 

I to je izvor permanetnog sukoba u kome rješenja nema. Ideja ljudi koji su bili arhitekte „Dejtona“ imala je evolutivnu tendenciju, očekivalo se da će BiH postepeno evoluirati iz konsocijacije prema građanskoj državi nakon uspostave povjerenja među grupama, itd., što postoji u teorijama konsocijacija. Svi pronalaze elemente onoga što im odgovara u Ustavu, zato se Dodik može pozivati na ono što bi izvorno Dejton trebao da predstavlja, kao što i Komšićevi savjetnici iz istog Ustava iščitavaju da on daje prednost građanskom nad etničkim.

No, Dodik zapravo godinama ne posustaje od argumenta da su odluke visokog predstavnika kojim su prensene nadležnosti na državni nivo bile nelegalne, zahtijeva da se te nadležnosti vrate, čak je najavljivao i referendum povodom toga, iako prema bonskim ovlastima visoki predstavnik ima pravo da nameće odluke gotovo kakve hoće.

- Da, Venecijanska komisija je zaključila da bosnke ovlasti nisu u skladu s Evropskom konvencijom o zaštiti ljudskih prava, ali, ni sam Dejton nije u skladu s Konvencijom. Pitanje da li se stvari posmatraju pravno ili realpolitički. Ja mislim da je i realpolitički vrlo važno, kontekst u kojem se nešto dešava i ko su akteri. Može Dodik govoriti koliko hoće, stvari koji su napravljene su napravljene.

Da, ali nekoć je taj Dodik bio vrlo spreman da prihvati ustavne promjene. I sami ste bili akter u pregovorima oko čuvenog Aprilskog 2006. koji su prihvatile sve tri ključne stranke iz RS (SNSD, SDS i PDP), ali ga na kraju srušili Stranka za BiH i HDZ 1990. Šta se promijenilo u međuvremenu?

- Sa Hejsom (Donald Hejs, prvi zamjenik visokog predstavnika, op. a) sam radio na tom projektu, na jednoj liniji sam imao Hejsa, na drugoj Dodika u tim momentima. Dodik je tada odgovorno govorio, ovo vam je zadnja šansa, ukoliko ovo propadne, ja se okrećem Republici Srpskoj. To je bila zadnja stvar koju je on prihvatio da uradi i bio je spreman da je uradi. I to se krajnjim snagama radilo. Već tada je posustajao međunarodni angažman, ovaj snažni američki, EU je bila totalno zbunjena. Oni uopšte nisu znali da li to da podrže, ali su Amerikanci nekom inercijom to uspjeli gurnuti do vrha brda, ali je palo kako je palo. To je po meni bila prelomna tačka, zbog koje sam ja kao građanin BiH bio duboko frustriran, i Dodik je tada odlučio krenuti drugim putem.

Vjerujete li da bi BiH danas bila bolja da je usvojen Aprilski paket?

- Nemate puno trenutaka u životu gdje možete reći samo da se to desilo drugačije sve bi drugačije bilo. Da li bi BiH bila bolja da je usvojen Aprilski paket nezahvalno je reći. Možda i ne bi. Možda bismo bili u istoj situaciji. Ali znamo definitivno šta je bio ishod ove priče i čini mi se da bi ta priča bila bolja nego ova. Ali ona je pala kako je pala.

Držimo se Dejtona

Nama se nekako uporno nameće teza da je naš glavni problem sistemski i samo da imamo drugačije uređenje, Bosna i Hercegovina bi bila puno uspješnije, funkcionalnije i prosperitetnije društvo. No, primjeri susjednih država, unitarnih, centralizovanih, jednonacionalnih, pokazuju da oni po tom pitanju nisu puno uspješniji od BiH.

- Mislim da sutra uredimo državu onako kako to sanjaju neki pojedinci – jedan predsjednik, jedna vlada, jedan parlement i centralizirana vlada - da ništa ne bismo suštinski riješili, nego bismo samo centralizirali korupciju. Imali bismo vrlo vjerovatno tendenciju stvaranja autoritariziranog režima poput onog u Srbiji. Jeste da je Dejton nakaradan, u mnogim pitanjima, ali nije on jedini problem. Zašto ne funkcioniraju manje jedinice, šta je problem RS da bude funkcionalna? To je osiromašen entitet, ni na šta nalik. A to je centralizirana jedinica u kojoj jedna stranka vodi čitavu priču, tačnije jedan čovjek. Pogledajte Srbiju, sva moć skoncentrisana je u rukama Aleksandra Vučića. Što njima građansko uređenje ne pomaže? Naši problemi se trebaju se rješavati na drugom mjestu, pitanje pljačke i korupcije se rješava tamo gdje se rješava. I zato mi je problem ova priča, da je BiH sistemski loša, a mi smo super ljudi. Mislim da to nije tačno.

Za promjenu ustava je potrebna i ukupna dvotrećinska većina i etnička većina, a na sceni imamo bošnjačku politiku koja teži generalno nekoj unutarnoj građanskoj državi, hrvatsku koja bi htjela maksimalistički treći entitet, a najmanje jačanje etničkog predstavljanja u vlasti, i srpsku koja hoće što veće ovlasti Republike Srpske. Dakle, to su tri međusobno isključive pozicije, pa kako se tu može naći zajednička tačka oko promjene ustava?

- Nikako. Ukoliko ne dođe do bitnog pogoršanja regionalne ili globalne stabilnosti, koja bi mogla dovesti do toga da u BiH, koja je fragilna po tim osnovama, dođe do raspada institucija sistema, rata, sukaba, ja ne vidim da ovi akteri s ovim pozicijama koje grade već 20 godina, mogu ikako ozbiljno sjesti za stol i razgovarati. Ne vidim da postoji iskreni pritisak i iskrena želja od strane dva ključna aktera u svemu ovome, a to su SAD i to su Evropljani, da neko ozbiljno tome pristupi. Mislim da se treba držati Dejtona i reći - to je to i neće se ovo dugo mijenjati.