Albanija je jedina zemlja u regionu koja je ovogodišnju turističku sezonu iskoristila na najbolji mogući način, jer je već 1. juna otvorila svoje granice za dolazak gostiju. Već nekoliko godina državljanima BiH za ulazak u ovu zemlju nije potreban pasoš, već je prelazak granice moguć samo s ličnom kartom.
Zemlja koja je decenijama pod režimom Envera Hodže (Hoxha) bila zatvorena postaje sve prepoznatljivija po ulaganjima u putnu infrastrukturu, turističke komplekse, uređenje plaža na obalama Jadranskog i Jonskog mora, a tradicionalno gostoprimstvo vrijednih i ponosnih ljudi sve više dolazi do izražaja. Posjetili smo krajnji jug Albanije, koji zbog ljepote plaža i tirkizne boje mora mnogi nazivaju balkanskim Maldivima.
Bez PCR, Elisa i bilo kojeg drugog testa na put ka Albaniji krenuli smo s graničnog prijelaza Klobuk kod Trebinja. Susjedna Crna Gora dozvoljava tranzit preko njenog teritorija bez zadržavanja, tako da za nekoliko sati, preko Nikšića, Podgorice i pograničnog mjesta Tuzi, stižemo do albanske granice. Rutinska provjera dokumenata i nastavak puta uz pomoć putokaza i navigacije s mobilnog telefona pazeći da na vrijeme prije Tirane skrenemo ka Draču i ne uđemo u grad s oko pola miliona stanovnika.
Prva greška koju smo napravili desila se nakon što se, uprkos vapajima navigacije, nismo na vrijeme isključili s autoputa iza Vlore pa smo veoma brzo shvatili da i Albanija ima svoju Svitavu, višestruko težu i dužu od one koju Bosanci savladavaju do Neuma. Autoput ka jugu države još nije izgrađen pa se prema najljepšem dijelu albanske obale valjalo probijati preko planine Čikeš, što podrazumijeva nagli uspon na oko 1.400 metara nadmorske visine.
Saranda, grad sa tridesetak hiljada stanovnika, jedan je od turističkih centara Albanije, smješten prekoputa grčkog otoka Krf. Iako ima i svoju luku, voda Jonskog mora je kristalno čista, a činjenica da tokom godine ima više od 300 sunčanih dana govori i zašto je sve popularnija destinacija. Cijene smještaja za dvije osobe iznose od dvadesetak do 120 eura za noć, ovisno o ukusima i dubini džepa.
Oni koji na ljetovanje ne idu samo zbog kupanja mogu posjetiti drevni grad Butrint, ali i brojne druge atraktivne lokacije. Jedna od njih je i Ksamil, malo mjesto na krajnjem jugu Albanije.
Prioritet pri povratku bio je izbjeći Čikeš. Put prema gradu Đirokastra, koji je upisan na Listu svjetske baštine kao rijedak primjer dobro očuvanog osmanskog grada, duži je za oko 60 kilometara, ali sigurniji i lakši i za nerve i automobile. Usput vrijedi skrenuti ka Plavom oku, prirodnom fenomenu, otvoru u zemlji u kojem se susreće 18 izvora vode, čiju dubinu zbog jakih struja nisu mogli utvrditi ni najhrabriji ronioci. Uspjeli su se spustiti do 50 metara, ali dalje nisu mogli.
Svi računi mogu se platiti eurima, ali najsigurnije je kupiti albanski lek. Po trenutnom kursu 120 leka vrijedi jedan euro. Cijene su povoljnije nego u Hrvatskoj. Kvalitetnu pizzu možete dobiti za 3,5 do 7 eura, porciju janjetine za 4 eura, espreso kafa košta oko 0,6 eura, albansko pivo 0,85 eura, a koka-kola 1,25 eura. Litar dizela košta oko 1,25 eura, pa na put treba krenuti punih rezervoara, ali je plin mnogo jeftiniji nego u BiH.
