Teško da ima omraženijeg lika u Sarajevu od Aleksandra Vulina, aktuelnog ministra odbrane u Vladi Republike Srbije.
Naslušali smo se proteklih godina dosta izjava nekadašnjeg pulena supruge Slobodana Miloševića, Mire Marković, u kojima je vrijeđao Bošnjake i u BiH i u Srbiji, negirao genocid u Srebrenici, dovodio u pitanje suverenitet i teritorijalni integritet BiH, tražio jednak tretman za nezavisno Kosovo i Republiku Srpsku... Zbog vrijeđanja Albanaca na Kosovu, koje redovito naziva pogrdnim imenom „Šiptari“, nedavno je albanski premijer Edi Rama uputio protestno pismo srbijanskom predsjedniku Aleksandru Vučiću.
Na svaku izjavu iz Sarajeva, Prištine, Zagreba ili Podgorice, Vulin reaguje, prijeti, omalovažava, karikaturalno se šepuri u maskirnoj uniformi Vojske Srbije i glavinja moderne bajke o srpskoj vojsci koja je, u njegovim velikosrpskim vizijama, garant opstanka srpskog naroda unutar i izvan Srbije.
Razmjena verbalne artiljerijske vatre
I, dok se u nekakvom međuprostoru između dva izborna ciklusa, njegove izjave mogu svrstati u kategoriju besposlenog popa koji, u nedostatku redovnih aktivnosti, i jariće krsti, Vulinove jezičke i političke vratolomije tempirane u vrijeme predizbornih kampanja u susjednoj BiH, Hrvatskoj ili Crnoj Gori, dobijaju sasvim drugačiju (zlo)upotrebnu vrijednost.
Zato ne trebaju iznenaditi ni njegove posljednje izjave, reakcije na negodovanje predsjednika SDA, Bakira Izetbegovića i predsjednika DF-a i člana Predsjedništva BiH Željka Komšića, u vezi sa večerom koju je za Milorada Dodika i Dragana Čovića u Beogradu organizirao Aleksandar Vučić.
Na Komšićevu izjavu da se iza susreta u Beogradu kriju neki drugi motivi a ne evropska perspektiva Vulin je ocjenio da ne zna kakva je EU perspektiva zemlje u kojoj se predstavnik hrvatskog naroda bira bošnjačkim glasovima.
"Kako da se govori o stabilnosti zemlje u kojoj Komšić i Džaferović krše Ustav i bez volje Srba govore da je Kosovo faktički država. Ili gdje SDA u svoj kongresni dokument uvodi obavezu uništenja Republike Srpske, ustavne kategorije u BiH", kazao je Vulin, a prenijeli su mediji u regionu.
Jednako oštar i propagandno ostrašćen Vulin je bio i prema Izetbegoviću.
"'Ako je više puta ugostio i Izetbegovića i Komšića i Džaferovića, može da ugosti i Čovića. Ne miješam se u unutrašnje odnose u BiH, ali ne mogu da ne primijetim da je Izetbegović ljut što nije pozvan on, Džaferovića i Komšića nije pominjao“, poručio je Vulin reagujući na Izetbegovićevu izjavu da nije u redu što predsjednik Srbije u Beograd, pored Dodika i Čovića, nije pozvao političkog predstavnika Bošnjaka u BiH.
"U Srbiji gost je svetinja i nikada se nije desilo da dok gosta linčuje rulja, domaćin se skloni i pojavi tek kada je gost čudom i hrabrošću preživio linč ološa. Prije nego što predsjednik SDA i pomisli da može da odredi predsjedniku Srbije koga i kada smije da zove, neka najpre odgovori gdje je on nestao kada je rulja pokušala da ubije premijera Srbije dok je na Izetbegovićev obraz bio u Srebrenici", zagrmio je Vulin.
Korupcijske afere i izborne krađe
Na stranu što lekcije Izetbegoviću i Komšiću, koji su učestvovali u odbrani BiH od agresije iz Srbije početkom devedesetih godina prošlog vijeka, drži tadašnji Miloševićev jurišnik i lični batler njegove supruge Mire Marković, ispod čije je suknje i izrastao u nekakvog političkog čimbenika.
Poenta je da Izetbegović i Komšić, kao lideri SDA i Demokratske fronte, s ovakvim Vulinovim vjetrom u jedrima dobijaju poželjan šlagvort da predstojeću kampanju za lokalne izbore usmjere na velike međudržavne i međunacionlne teme – opstanak države BiH i Bošnjaka, genocid u Srebrenici, velikosrpske planove i srpsko – hrvatske težnje za podjelom Bosne...
Tako u drugi plan odlaze velike korupcijske afere „Asim“ i „Respiratori“, istrage o teškim izbornim krađama, lažni spiskovi za glasanje iz inozemstva, loše reakcije vlasti na korona pandemiju, unutarstranački potresi u SDA, podređen i sluganski status DF-a u koaliciji sa SDA, zarobljeni zdravstveni sistem u Kantonu Sarajevo, gdje glavnu rijećč vode njihovi kadrovi...
Prazni džepovi i ratne trube
Hoće li se birači i ovog puta upecati na mamac nacionalne ugroženosti i zaboraviti na svoje sve praznije džepove, namještene tendere za povlaštene stranačke biznismene, javni sektor i javne kompanije zatvorene za zapošljavanje običnih građana, koji nemaju ni štelu ni partijsku knjižicu, sve duži spisak onih koji su na birou za nezaposlene ili u redu za odlazak u neku od zapadnih zemalja...
U kombinaciji očekivanih i ponovljenih izbornih krađa, i zaglušujuće političke svađe u kojoj Vulin, Dodik, izetbegović, Čović ili Komšić jedni drugima nabacuju loptu na volej, teško je biti optimista.
Opoziciji ostaje nada i obaveza da razbiju tu vještačku maglu ispred očiju glasača i uvjere ih da je za njihovu evropsku budućnost važniji međunacionalni sklad, pun frižider i debeo novčanik, nego ostanak u začaranom krugu ratnih truba i „konačnih obračuna“, koji nas sve zajedno vuku u rupu beznađa, kolektivne, državne i svake druge propasti.
