Ima jedna mudra narodna poslovica koja kaže: „Mlad delija, star prosjak“. E upravo ta poslovica opisuje Sabita Okića, zvanog Okaka (65), rođenog u naselju Stjepan Polje kod Gračanice.

Stigla bolest

Kako pričaju mještani ovog naselja, nikad se Sabit, iz njemu poznatih razloga, nije ženio, nikad nije žudio da ima veliku kuću ili njivu. Živio je od danas do sutra. Volio je, kažu, žestoku kapljicu, a onda su stigle godine, stigla bolest, pa mu život danas zavisi od dobrih ljudi. 

Što je najgore, kažu njegove komšije, Okaka najviše voli biti sam, uz cigaretu smotanu od domaćeg duhana. U omalenu kuću na čijem ulazu šatrovački piše TIBAS - (SABIT), starina, čija je brada duža od 20 centimetara, nikome ući ne da.

Đula Brkić, mještanka Stjepan Polja, kaže da je njihov Sabit čudan, ali, bez obzira na sve, mještani ga paze i pomažu mu.

Bez primanja

- Živio je u staroj kući pa mu je narod sagradio novu. On ništa ni od koga ne traži, ni sa kime se ne druži. Kad mu nestane cigareta, kupi čikove po putu. Kad zaraste u dugu bradu, nađemo u selu nekoga da ga ošiša. Nema nikakvih primanja. U oktobru je napunio 65 godina, ima nešto radnog staža u Hrvatskoj, mogao bi imati i malo penzije, ali nema ličnu kartu. Naivno kaže kako će mu penzija doći sama - priča Brkić. 

Brkić tvrdi da ne bi mogla zaspati ako Sabitu ne bi odnijela hranu. Dodaje da, osim nje, pomažu i drugi ljudi njihovom vuku samotnjaku, čovjeku koji živi u svom čudnom svijetu.

Jedan obrok dnevno

Iz Međunarodnog foruma solidarnosti - Emmausa i Prihvatnog centra „Duje“ volonteri mu donose topli obrok.  

Naime, radi se o projektu „Jedan obrok dnevno“ za stotine siromašnih, starih i iznemoglih osoba u nekoliko općina ovog dijela BiH.