Srebrenica u januarskim noćima izgleda sablasno. Kada dođe zima i padnu hladne noći, na ulicama nema ni pasa lutalica. To je zimska slika i istina o izumiranju jednog divnog i nekada privredno razvijenog grada.  

Kraj radnog vremena

Petak je, kraj radnog vremena. Uposlenici općinske administracije, javnih i drugih preduzeća oslobađaju parkirališta i odlaze u Federaciju BiH i Srbiju, da u svojim kućama i stanovima provedu vikend i potroše plaću koju su zaradili u Srebrenici.

Tokom svakog vikenda, a posebno u zimskim mjesecima, grad je pust i daje sablasnu sliku, kako na ulicama tako u ugostiteljskim objektima i trgovinskim radnjama. U četiri kafića u gradu tokom vikenda poneki gost. Mladi tokom noći, kako kažu, odlaze u bratunačke kafiće, jer je tamo veći izbor i više posjetilaca.

Novine, koje rijetko stižu u ovim zimskim danima, mogu se kupiti samo na jednom mjestu, a da bi se popila jutarnja kafa, treba obići cijeli grad da se pronađe ugostiteljski objekt koji radi i vikendom.

Zatvorena Autobuska stanica

Pustu sliku ovom gradu daje i Autobuska stanica, koja je zatvorena posljednjeg dana minule godine. Na njoj više nema ispraćaja i dočeka, koji su se dešavali radošću i suzama. Autobusi domaćeg i međunarodnog saobraćaja funkcioniraju redovno, a putnike ispuštaju i primaju na lokalnoj stanici u gradu na otvorenom prostoru kod Lipe. Lipa je prošle godine uklonjena, a ostao je simboličan naziv.