U Predstavničkom domu Parlamentarne skupštine BiH usvojena je inicijativa u kojoj se od općina i gradova širom Bosne i Hercegovine traži da ulice, škole i druge javne površine koje nose nazive po nacističkim i fašističkim zvaničnicima i njihovim saradnicima zamijene imenima osoba iz BiH koje su priznate kao “pravednici među narodima” od “Yad Vashem” centra u Jerusalemu.

Protest IZBiH

Ono što, međutim, podiže priličnu prašinu, posebno u bošnjačkoj javnosti, jeste što su se pored četničkih i ustaških zlikovaca, poput Draže Mihailovića, Mile Budaka ili Jure Francetića, na spisku našle i pojedine bošnjačke ličnosti, poput Mehmeda ef. Pandže, Mustafe Busuladžića i Huseina Đoze.  

Upravo je slučaj Đoze ovaj put izazvao najveće kontroverze, zbog čega se oglasila i Islamska zajednica u BiH.

- Pokušaji poravnanja zločina različitog stepena zla i nepravde pojavljuju se danas u Bosni i Hercegovini i u posezanju za zbivanjima u Drugom svjetskom ratu. Posljednji takav slučaj je zajedničko karakteriziranje Huseina Đoze, koji je osuđen na zatvorsku kaznu za kolaboraciju s nacističkim režimom, i ratnih zločinaca koji su odgovorni za zločine genocida i brutalna umorstva desetina hiljada nevinih ljudi - navedeno je u reakciji IZBiH.

Ovo su osudili iz SDA iako su glasali za Arnautov prijedlog, tvrdeći da nisu tačno ni znali za šta glasaju.

Potpisnik rezolucije

U ovoj analizi osvrnut ćemo se na nesumnjivo historijsku najznačajniju ličnost od tri koje su navedene kao sporne - Huseina Đozu.  

Ono što Đozinu biografiju čini posebno kontroverznom jeste činjenica da je tokom Drugog svjetskog rata služio kao imam 13. SS Handžar divizije. No, da bi se shvatio i sam nastanak Handžar divizije, moraju se uzeti u obzir i okolnosti koje su dovele do toga.

Kao mladić od 29 godina, početak Drugog svjetskog rata dočekao je kao član Glavnog odbora "El-Hidaje". Radilo se o udruženju blisko vezanom uz Islamsku zajednicu. Ova grupa koju su većinom činili članovi Islamske zajednice BiH i neki prijeratni političari Jugoslovenske muslimanske organizacije, poput Uzeira Hadžihasanovića, odlučno su se protivili ustaškoj vlasti i njihovim zločinima.

Upravo je Đozo bio jedan od potpisnika rezolucije kojom se osuđuje ustaška politika. Ipak, autonomaški pokret, iako se protivio ustašama, podržavao je saradnju s nacističkom Njemačkom, zahtijevajući autonomni status za BiH u okviru Hitlerovog Rajha i računajući na pomoć ove države u zaštiti muslimanskog stanovništva od četničkih pokolja.

Njemačka prevara

Naravno, nacisti u konačnici nisu izdvojili BiH i priznali joj autonomiju, ali su našli kompromisno rješenje - ponudili su formiranje SS divizije sastavljene primarno od muslimana koja bi bila naoružana i u prilici da štiti domaće stanovništvo (iako se ubrzo prema njenom osnivanju pokazalo da će ona služiti prvenstveno njemačkim, a ne bosanskim interesima). Tako se i Đozo priključuje diviziji kao imam 28. regimente, a povremeno i kao divizijski imam.  

Zbog služenja u Handžar diviziji Đozo je nakon završetka rata osuđen na pet godina zatvora.

Nakon odsluženja zatvorske kazne Đozo je u pedesetima radio nekoliko fabričkih poslova. U Rijaset Islamske zajednice se zapošljava 1960. godine, honorarno radi i kao profesor u Gazi Husrev-begovoj medresi.

Za predsjednika Udruženja ilmijje izabran je 1964. godine. Godine 1970. pokreće list “Preporod”, čiji je glavni i odgovorni urednik do 1972. godine te ponovo od 1976. do 1979. godine.

Činjenica da je Đozo bio pripadnik divizije koja je ratovala pod zastavom Trećeg rajha svakako je velika mrlja i krimen u njegovoj karijeri. Da je, kojim slučajem, time okončana njegova karijera ili da je to bio njen vrhunac, svakako bi time zaslužio da bude odbačen i stavljen na stub srama. No, u slučaju Đoze, službovanje u SS diviziji bila je tek jedna životna epizoda za koju je odslužio kaznu.

Vjerski učenjak

Ono po čemu je Đozo ostao najviše upamćen i po čemu je bio najviše životno ostvaren je njegov rad vjerskog učenjaka koji je uslijedio decenijama poslije rata.  

Naravno, činjenica da je Đozo bio pripadnik jedne SS divizije otvara pitanje da li je neoportuno i politički nepametno škole i ulice nazivati po njemu. Jer to otvara vrata da se i Bošnjacima spočitava koketiranje ili pokazivanje simpatija prema nacističkim saradnicima.

S druge strane, potpuno je besmisleno Đozu stavljati u istu ravan s četničkim ili ustaškim zločincima, o čemu su se jasno izjasnili i sudovi bivše Jugoslavije nakon Drugog svjetskog rata.

Prijateljstvo s Titom

   Husein ef. Đozo autor je nekoliko knjiga te stotina tekstova. U svojim tekstovima bavi se stvarima kao što su prava žena, kamate, odijevanje muslimana, sekte u islamu, itd. Ono što je zanimljivo je da je Đozo u svojim djelima zauzimao progresivan stav i zalagao se za modernizaciju islama u skladu sa zahtjevima savremenog života. Poznato je da je i Đozo u nekoliko navrata bio i lični prevodilac jugoslavenskog predsjednika Josipa Broza Tita, s kojim je u međuvremenu razvio i prijateljske odnose. Đozo je umro 30. maja 1982. godine.