Subota, 17. april : „Ko spasi jedan život, kao da je spasio cijeli svijet"

Subota, prohladna i s čežnjom za proljetnim sunce. Kada vratim film, to je ipak bio dan za spašavanje svijeta ili barem dijela onoga što on posjeduje.

Naime, u koritu rijeke Miljacke danima je boravila posebna, zaštićena vrsta čaplje, tzv. siva čaplja. Bespomoćna, slomljenog krila i sa željom da svoj život ne okonča u hladnoj Miljacki.

Na poziv Ornitološkog društva „Naše ptice“, odlučili smo pomoći u spašavanju ugrožene vrste koja ima stanište u našoj lijepoj domovini. Sam čin spašavanja zahtijevao je detaljnu pripremu zbog zdravstvenog stanja ptice, ali i njenih odbrambenih mehanizama, a kako su nas upozoravali, njen glavni adut u borbi je kljun.

Spašavanje je prvobitno iziskivalo hvatanje čaplje, koja se uplašeno i iscrpljeno kretala s jedne na drugu stranu obale.

Brzom reakcijom ekipe i pomoću specijalističke opreme uspio sam se spustiti do čaplje te izvršiti adekvatno zbrinjavanje.

Ovakav vid zadovoljstva nema cijenu, ovo je smisao. Do sljedećeg viđenja ili ipak do nove akcije, ko zna?

Nedjelja, 18. april: Budite mirni i opustite se

Danas je nedjelja!

Nakon naporne sedmice i sumiranja utisaka izazvanih jučerašnjom potragom, veliki broj pozitivnih komentara pristiže sa svih strana.

Poseban je osjećaj kada u moru sivila imamo jedan ovakav pozitivan događaj. Prelijepu čar pruža i činjenica da sam ja taj koji je uspio da, uz pomoć svojih kolega, spasi povrijeđenu čaplju iz hladne Miljacke.

Kao volonter Gorske službe spašavanja, učestvovao sam u mnogim akcijama, s pozitivnim i negativnim ishodima, ali akcije spašavanja povrijeđenih životinja uvijek sa sobom nose posebno zadovoljstvo i pečat sreće koji živi i kada sve drugo posustane.

Velika satisfakcija za rad i borbu za život svega onoga što ostavlja svoj ovozemaljski trag.

Mali ljudi u velikim pričama sreće i zadovoljstva.

Ponedjeljak, 19. april: Student master studija

Sat ne liči na sat, a kamoli dešavanja koja slijede u narednom danu ili sedmici.

Čežnja za proljetnim suncem ne prestaje, a uz atmosferu sivila i hladnog vremena, fokus stavljam na fakultet.

Student master studija na Arhitektonskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu, zaljubljenik u arhitekturu i sve ono što ima dušu. Uprkos želji da sjedim u našem omiljenom objektu “so.ba” i crtam s kolegama uz kafu, svoje obrazovanje i daljnje obaveze nastavljam od kuće, uz praćenje predavanja na online platformi.

Studentski dani i sve što ovaj period života nosi prekinuti su pandemijom.

Utorak, 20. april: Napokon sunce, sreća se budi

Utorak je bio rezerviran za pripreme u vezi s početkom rada adrenalinskog parka u sklopu Centra za edukaciju, sport i rekreaciju “Safet Zajko”. Reklo bi se, barem malo pozitive. Očigledno da su sunčevi zraci sa sobom donijeli buđenje i novih-starih ljubavi. Zbog epidemiološke situacije, svi smo “zatvorenici” svojih domova i malih prostora. Uprkos tome, svjedoci smo da se sve veći broj građana odlučuje za bavljenje outdoor sportovima. Jedna takva prilika građanima Sarajeva uskoro će biti nadohvat ruke. Naime, u Centru “Safet Zajko” uskoro počinje s radom adrenalinski park.

Zajedno sa svojom ekipom, svaki dan ćemo biti na usluzi građanima.

Teška vremena sa sobom donose i teške odluke.

Srijeda, 21. april: Petak u najavi, iščekujemo...

Jutro provodim u bazi Gorske službe spašavanja Novi Grad Sarajevo, kao načelnik stanice, pripremam plan rada i obuka za naredni period.

Zraci sunca koji probijaju kroz oblake željno mame svaku osobu pod okrilje svoje toplote. U takvom danu sav posao u kancelariji se radi lakše i brže.

S ekipom prijatelja ubrzano organiziramo i dogovaramo zajednički iftar. Raspodjela obaveza, kupovina i spremanje prostora... Brz odgovor, brza organizacija - ključ za uspjeh.

Atmosfera ne jenjava, a u podsvijesti se prisjećam iftarskih noći i graje poslije iftara uz prigušeno svjetlo i pucketanje vatre.

Četvrtak, 22. april: Dan započinjem osmijehom

Pod utiskom prethodne noći, dan započinjem osmijehom, uz kafu u bazi naše stanice.

Pripremamo radne aktivnosti i pravimo osvrt na prethodne dane. Ugodan dan ponovo izaziva lijepo raspoloženje, a mi mu se rado i odazivamo.

Ili ipak samo pokušavamo...

Proljetno sunce nikada neće biti iskreno. Sada je tu i uživamo u njemu, a ubrzo sve to pokvari svojim odlaskom i zamjenom za hladne oblake i pokoji pljusak.

Dotad, u mislima sunce i duga šetnja planinom. Mali krug velikih ljudi i želja za izlaskom iz vremena pandemije.

Mi smo spasioci svojih snova.

Petak, 23. april: Naša misija nema granice

Sedmica, kao asocijacija na ne tako voljeni ponedjeljak i iščekivanje svima nama dragog petka.

Očekivanja su jedno, a realnost u našem pozivu biva mnogo drugačija. Dan koji je isplaniran za druženje i odmor prekida poziv za akciju.

Kolege iz Gorske službe spašavanja Ilidža pokrenuli su akciju. Brzo pakovanje opreme, okupljanje ekipe te izlazak na teren.

Na putu ka lokaciji dobivamo informaciju da je akcija završena te da se, nažalost, radi o tragičnom ishodu.

Svaka akcija, na svoj način, ima posebnu priču, ali nama - volonterima, spasiocima - uvijek teško pada kada imamo akciju s tragičnim ishodom. Ljubav prema životu i njegovom spašavanju nema cijenu.

Naša misija nema granice. Živi život!