Radnici u Bosni i Hercegovini, zbog visine poreza, moraju pola godine raditi za državu kako bi nakon toga počeli zarađivati sebi za život.
Tako se na prosječnu plaću od 980 KM u FBiH plati 710 KM poreza mjesečno. Ako od te plaće, primjerice, 400 KM potrošite na hranu, odjeću i druge potrebe, za to platite 58 KM poreza.
Ako na gorivo potrošite 100 KM, za poreze ćete u tom slučaju izdvojiti 49 KM, ako ste pušač i mjesečno kupite 20 kutija cigareta, na to ćete platiti gotovo 90 KM poreza. Na ovu plaću je godišnji porez koji građani plate 10.185 KM.
Dakle, od 365 dana u godini građani 183 dana rade kako bi platili poreze. Ako bi radili od 1. januara samo za plaćanje poreza, tek od 2. jula bi počeli raditi za sebe.
Ako se uzme u obzir da je i u RS prosječna plaća bila 980 KM, vidljivo je da se u ovom bh. entitetu za poreze izdvaja nešto manje novca. Tako se za plaću od 980 KM u RS mjesečno plati 554 KM poreza, što je za 156 KM manje nego u FBiH. Za isti iznos koji potrošimo na hranu, odjeću, gorivo i cigarete platit ćemo isti porez kao u Federaciji, ali je iznos koji se godišnje izdvoji za poreze znatno viši.
Tako se na ovu plaću u Republici Srpskoj godišnje plati 9.011 KM poreza, što je za 1.174 KM manje nego u Federaciji. Godišnje se u ovom entitetu radi 179 dana samo za poreze te su oni koji imaju navedenu plaću za sebe počeli raditi tek 28. juna, nekoliko dana ranije nego njihove kolege u Federaciji BiH.
Ekonomista Draško Aćimović za „Avaz“ je kazao kako ga ovi podaci ne iznenađuju, jer je to posljedica nakaradnog sistema u kojem žive i rade građani BiH.
- Kad pogledate ovu statistiku, može se samo postaviti jedno pitanje - gdje su pare? Realno se zapitati gdje su pare, jer imamo ovakav zdravstveni sistem, kao i penzioni. Gdje odlazi novac? Jednostavno, sistem je toliko korumpiran i kriminaliziran da mi za njega moramo raditi po pola godine - poručio je Aćimović.
Dodao je da je neopisivo koliko se krade iz državnog sistema.
- Vrlo je interesantan podatak o tome kolika su dugovanja zdravstvenih ustanova u BiH, a pogotovo u RS. To su ogromna dugovanja nastala na osnovu poreza i doprinosa. Faktički, ljudi u realnom sektoru pola godine rade da bi finansirali javni sektor. Međutim, ni to nije dovoljno, pa su javne institucije u ogromnim dugovanjima - istakao je Aćimović.
Prema njegovim riječima, ovakva situacija se ne može riješiti smanjivanjem poreza, već samo suzbijanjem korupcije i kriminala.
- Kako ovakav sistem objasniti stranim investitorima? Nikako. Pozitivan je primjer Srbije, koja pokriva dio troškova investitorima koji pokrenu posao. U zavisnosti od regiona u Srbiji, razlikuje se i pomoć. U manje razvijenima pomoć je viša. Ukoliko strani investitor otvori fabriku i zaposli 100 ljudi, on od države dobije milion eura pomoći.
To je dovoljno da se pokriju sva dugovanja prema državi, automatski radnici dobiju plaću, poslodavac zaradu, a država dobije nazad svoj milion eura, koliko je dodijelila pomoći. Tako se to radi, svi su sretni - pojasnio je Aćimović.
