Alija Sirotanović je na današnji dan 1949. godine sa svojih osam komorata za osam sati rada iskopao 152 tone uglja. Tim je prebacio normu za 215 posto te tako za 50 tona srušio dotadašnji rekord Alekseja Stahanova i postigao svoj svjetski rekord u iskopu uglja.

Anegdota kaže da je jedino što je Alija tražio kao nagradu za svoj rad od Josipa Broza Tita bilo - veća lopata. Napravljena je specijalno za njega i nazvana - "sirotanovićka".

Alija Sirotanović je tom prilikom postao živa legenda, njegov lik se našao na novčanici od deset dinara, a odlikovan je i Ordenom junaka socijalističkog rada, te je dobio nagradu AVNOJ-a i bezbroj drugih priznanja i odlikovanja. Bio je udarnik i junak socijalističkog rada.

Jedna mala ulica na periferiji Breze nosi ime po njemu, a u krugu rudnika je njegova bista.

"Dijete, ja tad nisam razmišljo ko vi sad, odoše leđa"

Alija je rođen 14. avgusta 1914. godine u Orahovu, a odrastao je i ostatak života proveo u Trtorićima, nadomak Breze. U rudniku je bio kopač, a njegov alat bio je pneumatska bušilica. Cijeli radni staž proveo je u istom statusu – rudar brigadir, otišao je u penziju sredinom sedamdesetih godina prošlog vijeka, a iako su u to vrijeme rudarske plate bile znatno veće od radničkih, primanja su mu bila skromna. Nuđen mu je novi stan u Brezi, no on ga je odbio i zatražio da se ponudi onima koji nemaju svoj smještaj. Slična priča je bila i kad su mu je Tito pri jednom prijemu nudio “auto po želji” pa se Alija odlučio za “fiću”.

Alija nije bio govornik, ali je bio radnik, a anegdote govore da, kada ga je Tito pitao: “Alija, šta je vama rudarima najpotrebnije”, odgovorio je bez razmišljanja: “Trebaju nam veće i tvrde lopate.” Napravljena je, kažu, veća lopata specijalno za njega i nazvana “sirotanovićka”.

“Dijete, ja tad nisam razmišljo ko vi sad, odoše leđa, nego da što više ‘hunta’ natovarimo, a vidi me sad ko maksum sam, savio se, osušio. Ne kajem se i pravi se rudar ne kaje, pravi rudar radi. Ljuti me i to, postala vam moda, čim je bolji radnik, unaprijede ga za neko drugo radno mjesto, pa nit više radnika, nit rukovodioca. Dobru radniku treba dati dobru plaću, poslati ga besplatno da se odmori, a man'te se otih glupih unapređenja, nema od toga haira”, zapisao je Dedić.

Radnik udarnik, junak socijalističkog rada koji je oborio svjetski rekord u kopanju uglja, čije je ime i višestruko simbolično prezime urezano u kolektivno sjećanje građana bivše SFRJ, bio je obični čovjek koji je zauvijek obilježio jedno vrijeme, a preminuo je 16. maja 1990. godine u siromaštvu.

Bio je narodni poslanik Saveznog vijeća za Visočki srez

Alijina udarnička vremena obarala su rekorde na međunarodnim takmičenjima, razvijajući ciljeve što veće produktivnosti, pa nije čudo što je pobrao sva priznanja koja su data jednom Jugoslovenu – proglašen je herojem socijalističkog rada, odlikovan Ordenom rada sa zlatnim vijencem, nagradom ZAVNOBiH-a, nagradom AVNOJ-a, Prvomajskom nagradom i nizom drugih nagrada i priznanja. Bio je narodni poslanik Saveznog vijeća za Visočki srez od 1949. do 1953. godine i član prvog Upravnog odbora Rudnika Breza, a u više gradova počasni građanin.

Lik ovog radnika udarnika je 1987. godina bio naslikan na novčanici od 20.000 dinara. Vrlo često, ali pogrešno, Aliju miješaju sa udarnikom Arifom Heralićem, livcem iz Zenice, koji se nalazi na čuvenoj jugoslavenskoj novčanici od 10 dinara i 1.000 dinara iz pedesetih i šezdesetih godina.

Upisan je Alija i u istoriju rokenrola kao junak koji je inspirisao pjesmu “Srce, ruke i lopata” sastava “Zabranjeno pušenje” te ga mnogi prepoznaju u stihovima “Nije bio on niti bombaš, nije bio on niti sportista. Sve što je imao od oružjato su srce, ruke i lopata.”

Imao je puno duše i malo riječi u koščatom tijelu, vrijedne ruke i lopatu, ali se znao pokazati radom kao malo ko na svijetu. Iskre života puštao je s namjerom da ogrije zemaljsku kuglu na kojoj i dan-danas strši njegov kućerak na kojem treba da piše: “I rođen velik po djelu, umro ko zalazak sunca koje se stalno rađa.”