Na dubrovačkom Boninovu danas će biti obavljena dženaza Salihu Alijagiću, poznatom Trebinjcu, privredniku i borcu za pravdu.
Tu je i vječno počivalište njegove supruge Rabije,
Alijagić se skoro 22 godine borio za pravdu, nakon što je njegova privatna imovina u Trebinju opljačkana. Za Alijagiće i druge Bošnjake u Trebinju više nije bilo mjesta.
Alijagić je bio poduzetnik iz Trebinja koji je više od desetljeća vodio postupak protiv Republike Srpske i BiH zbog brutalne pljačke svoje imovine i preduzeća 1993. godine.
Nepravda koja se godinama radila Salihu Alijagiću je prešla granice izdržljivosti, ali on nikada nije odustao od potrage za pravdom.
Slučaj "Alijagić" je na sudovima u Bosni i Hercegovini bio od 1999. godine, kada su braća Alijagić tužili Opštinu Trebinje, firmu "Metalac" i Republiku Srpsku za oduzete mašine, alat, opremu repromaterijal, poluproizvode i gotove proizvode iz njihove radionice u Trebinju.
Poslije više od dvije decenije sporovanja, slučaj "Alijagić" je lani vraćen na početak, na Privredni sud u Trebinju, kako bi se, navodno, iznova utvrdila vrijednost robe koja je u toku posljednjeg rata oduzeta od braće Alijagić.
Nana Fata Orlović je, kao što je poznato, ove godine dočekala pravdu, Salih nije. Umro je u Zagrebu u 77 godini.
Vijest o njegovoj smrti bolno je odjeknula u njegovoj porodici, među njegovim brojnim prijateljima i sugrađanima.
Riječ je o čovjeku koji je, pored klasične limarije, imao prvu veliku tvornicu ALU i PVC stolarije, što je tada bio hit. U bivšoj Jugoslaviji se gotovo podrazumijevalo da njegova tvornica oprema brojne novoizgrađene kliničke centre od Slovenije do Makedonije.
Među ostalim opremio je zgradu Hrvatske televizije, "Obod" Cetinje, te brojne zgrade značajnih državnih institucija, podsjeća nas portal "BosnaGlobal" urednika Seada Omeragića.
Alijagić je bio priznat u Trebinju, ali i šire. U tom gradu se pričalo: "Kada bi zakasnila plaća u velikoj "Industriji alata" sa više od tri hiljade zaposlenih, Salih Alijagić bi priskočio i pozajmio novac na ljudsku riječ".
Uoči samog rata u brzini napustio rodni grad i preselio se u Dubrovnik, gdje će proći ratnu golgotu koja je došla u vidu granata i smrti upravo iz Trebinja. U Dubrovniku je našao svoje stare prijatelje i, ljudski dočekan, krenuo iz početka. Već prvih godina je iznova pokrenuo svoj biznis i nastavio sa poslovnim uspjesima.
Svi koji znaju Saliha Alijagića, znaju i da je pomagao ljudima.
Premda je doživio brojne nepravde, prije svega zbog političke kontrole pravosuđa, Salih Alijagić je i dalje razvijao posao i ostao cijenjen čovjek u novoj sredini.
