Na Korićanskim stijenama danas se obilježava 29. godišnjica stradanja prijedorskih i kotorvaroških Bošnjaka i Hrvata.

Porodice ubijenih i brojne delegacije odat će počast nedužno stradalim učenjem Fatihe, minutom šutnje i bacanjem ruža i cvijeća niz stijene sa simbolom - jedna ruža, jedan život.

Na lokalitetu Korićanske stijene, na planini Vlašić, 21. avgusta 1992. godine strijeljano je više od 200 logoraša, Bošnjaka i Hrvata, koji su bili zatočeni i mučeni u prijedorskim logorima. Kolona autobusa sa logorašima krenula je tada od Prijedora put Vlašića pod izgovorom razmjene i pod pratnjom tamošnje policije.

Iz autobusa nisu izašla samo 22 logoraša. Sve ostale su odveli na Korićanske stijene misleći da njihove posmrtne ostatke tamo nikada neće naći.

Ovdje mijenjamo mrtve za mrtve i žive za žive – tim riječima pripadnici interventnog voda policije RS-a iz Prijedora logoraše su postrojili na rubu provalije, naredili im da kleknu i pucali im u leđa.

Tijela logoraša padala su u ponor dubok preko 300 metara. Da bi bili sigurni da niko neće preživjeti, pucali su i bacali bombe u provaliji. I sada se traga za brojnim žrtvama, a procesi identifikacije pronađenih posmrtnih ostataka nisu završeni.

Dvanaest osoba je preživjelo masakr na Korićanskim stijenama. Njihova svjedočenja doprinijela su da neki od zločinaca dobiju zaslužene kazne.

Za zločin na Korićanskim stijenama pred Haškim tribunalom i Sudom BiH osuđeni su: Darko Mrđa na 17 godina zatvora, Damir Ivanković na 14 godina, Gordan Đurić na osam godina, Ljubiša Četić na 13 godina, Zoran Babić na 22 godine, Milorad Škrbić na 21 godinu, Dušan Janković na 21 godinu, Željko Stojnić na 15 godina, Saša Zečević na 23 godine, Marinko Lepoja na 23 i Radoslav Knežević na 23 godine zatvora, podsjeća Anadolija.