Nakon 13 godina krvave vlasti, ratova, kriminala, strahovlade, fizičkih likvidacija nelojalnih novinara i neposlušnika, Slobodan Milošević napokon je svrgnut s vlasti u oktobru 2000.
Doduše, Milošević, ni nakon izbornog poraza od Vojislava Koštunice u utrci za predsjednika SRJ, nije prihvatao poraz, pa je, da bi odstupio, neophodna bila revolucija 5. oktobra. Ovo je bilo potvrđeno i porazom njegovog SPS-a na parlamentarnim izborima u decembru 2000., kada je uvjerljivu pobjedu odnijela Demokratska opozicija Srbije (DOS), predvođena pokojnim Zoranom Đinđićem. A DOS je bio uistinu bućkuriš sastavljen od svega i svačega - bilo je tu socijaldemokrata, liberala, konzervativaca, nacionalista, konvertita...
U datom historijskom trenutku samo je takva općenarodna koalicija mogla dovesti do okončanja krvave Miloševićeve vladavine. I ma koliko da je možda DOS poslije i iznevjerio očekivanja, ma koliko da je tu bilo korupcije, sukoba, neprovođenja reformi, nacionalizma, historijski put koji je trasirao 5. oktobar bio je svjetlosnu godinu bolji od onoga što je predstavljao Milošević - Srbija se otvorila ka svijetu, došlo je do ekonomskog razvoja, reformi, slobodnijeg života....
Na šokantnim audiosnimcima koje je objavio „Avaz“ prvi šef obavještajne službe u BiH i Izetbegovićeva desna ruka Osman Mehmedagić Osmica, skromnim i jalijaškim vokabularom, pokušava utjecati na glavnu državnu tužiteljicu Gordanu Tadić da se obračuna s tužiocem koji istražuje njegovu falsificiranu diplomu. Pritom se još hvali kako novinare „nabija nogom“, prisluškuje građane, otkriva kako ne istražuje one najteže oblike kriminala, nego one samo osrednje slučajeve „da bi dali narodu da se nešto radi“... Naravno, u bilo kojoj iole normalnoj državi samo jedan navod iz ovog snimka bio bi dovoljan ne samo da Osmica leti sa svog mjesta (falsificirane diplome i zloupotrebu funkcije da ne spominjemo), nego da se iz temelja uzdrmaju i kompletna vlast i sistem u kojem živimo u BiH.
Osmica skromnim vokabularom otkriva upravo suštinu sistema vlasti u BiH. To je sistem u kojem se vrši pritisak na tužioce da rade po volji političkih gospodara i pakuju sve što im treba, u kojem se u najviše institucije postavljaju polupismeni kućni kadrovi s kupljenim diplomama, u kojem se zbog funkcije supruge trguje državom, u kojem se ubistva nečije djece insceniraju kao saobraćajne nesreće, u kojem se na „neposlušne“ novinare atakuje divljačkim prijetnjama, u kojem se pandemijska nesreća naroda zloupotrebljava za budžetsku pljačku preko trulja respiratora, u kojem su sve institucije države, od ministarstava preko pravosuđa do firmi, potpuno porobljene i podređene volji porodičnih oligarhija...
BiH ima problem s jednim bolesnim sistemom koji su vladajuće stranke kreirale.
Bosni i Hercegovini potrebna je što šira koalicija stranaka i društvenih snaga da se ta bolest iskorijeni. Trajno. Da, trojka u Sarajevu trenutno možda ne radi dobar posao, grad možda jeste prljav i zapušten, no, nasuprot toga, stoji sistemsko zlo, koje se uzgaja 30 godina. I trojka nije dovoljna. Lične sujete se moraju ostaviti postrani. To mora biti pokret koji će uključivati sve stranke, sve pojedince, sve medije i sve snage s teritorije čitave FBiH koje će prihvatiti zajednički cilj, a to je rušenje vladajućih stranaka. I isti takav pokret potreban je i u RS protiv Dodikove vlasti, iako opozicija uporno pristaje igrati u njegovom kolu, kao što je posljednji igrokaz s napuštanjem institucija pokazao.
Izbori 2022. suštinski moraju biti ne samo izbori nego referendum za zbacivanje SDA i SNSD-a s vlasti. Zajednički kandidat za Predsjedništvo, zajedničke liste gdje god treba i čvrsta odluka da svi zajedno idu protiv ovih stranaka - preduvjeti su za minimalno ozdravljenje. Onaj ko to ne shvati i ko bude spreman za bilo kakve kalkulacije po tom pitanju, direktno će doprinositi nastavku hranjenja bolesti.
