Izbore 2022. godine Bosna i Hercegovina dočekuje u, čini se, nikad većoj krizi od potpisivanja Dejtona. Milorad Dodik još nije obustavio pokušaj otimanja državnih nadležnosti i njihovog neustavnog prebacivanja na nivo entiteta, predstavnici RS nastavljaju s bojkotiranjem i izvrgavanjem ruglu institucija Bosne i Hercegovine, dok predsjednik HDZ-a Dragan Čović i dalje koketira s idejom bojkota izbora u BiH te uporno ponavlja kako, zbog neusvajanja Izbornog zakona, ne postoje uvjeti za održavanje izbora.
S druge strane, predstavnici međunarodne zajednice, s visokim predstavnikom Kristijanom Šmitom (Christian Schmidt) na čelu, jasno poručuju da će izbori u BiH najesen biti održani.
Iako je politička scena u BiH prilično usitnjena, čine se da bismo na ovim izborima mogli imati nikad jasniji izbor: vlast ili opozicija. Ova situacija posebno je jasna u Republici Srpskoj.
SNSD sa svojom koalicijom (ako sankcije i drugi pritisci ne dovedu do drastičnije promjene) na izbore bi ponovo trebao izaći s istom postavom, u prvom redu Miloradom Dodikom kao kandidatom za Predsjedništvo BiH te Željkom Cvijanović kao kandidatkinjom za predsjednicu RS. Opozicija koju sada sačinjavaju SDS, PDP i DNS će izvjesno, kao što im je bila praksa u čitavom nizu izbornih ciklusa, na megdan sa zajedničkim kandidatima. PDP je već istakao da je njihova kandidatkinja za predsjednicu RS Jelena Trivić. Iako još nije ozvaničeno, očekuje se da će ovoj kandidaturi i drugi koalicioni partneri dati podršku.
Trivić pripada mladoj generaciji političara, a pobjeda Draška Stanivukovića u utrci za gradonačelnika Banje Luke daje razlog za optimizam da je ona pravi izbor. Ukoliko bi Trivić bila kandidatkinja za predsjednicu RS, to znači da bi kandidatura za Predsjedništvo trebala pripasti SDS-u. Za sada se kao najizgledniji kandidat čini predsjednik SDS-a Mirko Šarović, koji je u utrci za Predsjedništvo već pobjeđivao na izborima 2002. godine.
Mnogo manje jasna situacija je u Federaciji BiH. Lider SDA Bakir Izetbegović još davno je najavio da će biti kandidat za bošnjačkog člana Predsjedništva, a izvjesno je da će se ponovo kandidirati i Željko Komšić. Stvari, međutim, nisu ni najmanje jasne kada je u pitanju opozicija.
Pobjeda trojke u Kantonu Sarajevo pokazala je da SDA teško može sama protiv kandidata ujedinjene opozicije. Ipak, među strankama trojke još nema konsenzusa o ovom pitanju, a nije sigurno ni da će ga biti. Iz NiP-a su jasno poručivali da žele vidjeti Denisa Zvizdića kao zajedničkog kandidata opozicije, ali ovome se otvoreno usprotivio SDP, iz kojeg su poručili da bi ova stranka, kao najjača, trebala predložiti kandidata.
Ipak, nije izvjesno koga bi SDP mogao kandidirati. Denis Bećirović, koji se spominjao kao najizgledniji kandidat, odbio je kandidaturu (doduše, ima još vremena da se predomisli), a također se kao mogući kandidat spominje i predsjednik stranke Nermin Nikšić. Također, jasno je da će trojki za sigurnu pobjedu i kasnije eventualno formiranje vlasti trebati šira koalicija s još stranaka u FBiH. O kandidaturi otvoreno razmišlja i bivši član Predsjedništva Haris Silajdžić.
Ono što je izvjesno jeste da bilo kakva rascjepkanost opozicije i izlazak na izbore s više kandidata najviše odgovaraju Izetbegoviću, na što su i prošli ciklusi izbora jasno ukazivali.
Osim kandidature Komšića i njegove moguće četvrte pobjede, ni HDZ BiH još nije jasan po pitanju kandidata, s obzirom na to da se protive ideji da se izbori uopće i održe uz postojeći Izborni zakon. Iako se kao logičan kandidat za Predsjedništvo nameće lider ove stranke Dragan Čović, u kuloarima se sve otvorenije govori da se Čović ne namjerava ponovo kandidirati te da je spreman ovu poziciju prepustiti nekom drugom.
