S područja Bosanske Posavine, od Bosanskog Broda do Orašja, tokom agresije na BiH protjerani su oko 100 hiljada Hrvata i desetine hiljada Bošnjaka. Ovaj kraj, bogata i rodna ravnica, umire svakim danom, u svakom smislu. Reporteri "Dnevnog avaza" posjetili su ovaj kraj BiH, pa krenimo redom.

Nema života

- Od 7,5 hiljada prijeratnih Hrvata u župi Plehan, osnovanoj u 19. stoljeću, ostalo je njih stotinjak. U školi Bunar bilo je 450 učenika od prvog do osmog razreda, a danas nema nijednog. Ostala je pustinja. Tako je u Plehanu, ali i u ostalih 14 župa. Mladi su otišli i neka su, jer ovdje za nas nema života. Odlaze i stari, odoše na drugi, bolji i pravedniji svijet. Uskoro ovdje više neće biti žive duše - kaže nam jedan stariji mještanin koji nije želio da mu spominjemo ime.

Posjetili smo i jednog od prvih povratnika Marka Principa. I on je nevoljko odgovarao na sve što smo ga pitali. Samo je glasno izustio da je djeci koja se nalaze u Zagrebu poručio da se ne vraćaju...

Zaključane kuće

Stižemo u malo bošnjačko povratničko selo Velika, staro više od 500 godina. Tu se vratilo i živi svega 35 od 400 prijeratnih stanovnika. U posljednjih 30 godina u ovom selu rođeno je samo jedno dijete, sada je to učenica sedmog razreda koja u školu putuje u Derventu.

I tako putujemo Bosanskom Posavinom kilometar po kilometar i redaju se ruševine ili obnovljene zaključane kuće, sela bez djece, škole bez đaka... Neka strašna tišina pritisnula je ovaj kraj...

Djeca nisu s nama

- Imam 81 godinu, penziju sam zaradio na baušteli. Sin je u Njemačkoj, kćerke u Sarajevu, supruga Rabija i ja smo tu, kao dva stara panja. Ostadosmo željni unučadi. Umiru okolna sela, umrijet će i Velika - govori Salih Terzić.