Autor sa žaljenjem konstatuje petrifikaciju sistema javne uprave u Bosni i Hercegovini

undefined

undefined

Knjiga/udžbenik pod naslovom: OPĆE UPRAVNO PRAVO (uvodna pitanja i organizacija javne uprave, s posebnim osvrtom na Bosnu i Hercegovinu), recentnog naslova i sadržaja, objavljen je u dva toma i to:  TOM PRVI, naslovljen je kao: POJMOVNO ODREĐENJE UPRAVE I NOSIOCI UPRAVNE FUNKCI i  TOM DRUGI, naslovljen je kao: TERITORIJALNA ORGANIZACIJA UPRAVE I RADNI/SLUŽBENIČKI ODNOSI KADROVA U UPRAVI U BOSNI I HERCEGOVINI.  Sadržaj ovog udžbenika zahtjeva kapitalno tretiranje štiva posvećenog materiji općeg upravnog prava. Knjige (oba toma), pored tradicionalnih shvatanja o upravi, posebnu pažnju posvećuju razmatranju i razumijevanju uprave kao složenog sistema za socijalnu regulaciju. 

Autor sa žaljenjem konstatuje petrifikaciju sistema javne uprave u Bosni i Hercegovini, u kojem dominira kaptura sistem, odnosno sistem u kojem su institucije države „zarobljene“ i kojima se nerijetko dirigira da rade u korist pojedinca ili grupe pojedinaca na način da im se obezbjeđuju pojedinačne nezakonite koristi na uštrb općeg interesa.Upravi se u našoj zemlji često pristupa kao nečemu što je prolazno, tako da promjene na vlasti u višepartijskom sistemu, a mi smo nažalost dobar egzemplar za to, dovode i do promjena profesionalnog službeničkog aparata, što je nonsens.

Za reformu javne uprave, koja nama slijedi, neophodan je profesionalan službenički kadar

Uz navedeno, mora se voditi računa i o tome da Bosna i Hercegovina ima izuzetno složeno društveno uređenje, sa elementima (semi)parlamentarizma i (semi)prezidencijalizma koji su, uz sve, još i nedovoljno definirani i precizirani i sa mnogim anahrono reguliranim temeljnim pravima i slobodama njenih građana. Zato je prostor za djelovanje birokratizirane politike i njenih autarha, pogodan za stvaranje upravnog sistema kojima je primarna zadaća da takvu politiku održi na vlasti.

 Ukoliko bosanskohercegovačka uprava ne bude imala profesionalan službenički kadar, a što sada nije slučaj, uprava neće moći postati neophodan generator društvenog razvoja. Za reformu javne uprave, koja nama slijedi, neophodan je profesionalan službenički kadar. Napominjemo, učinkovitost izvršne, odnosno upravne vlasti, najbolji je i najpouzdaniji pokazatelj efikasnosti jednog društvenog sistema u cijelosti. Od svih državnih vlasti, upravna vlast se nalazi u najneposrednijem kontaktu sa svojim građanima i ova vlast je zbog svog značaja najači generator općeg društvenog i prosperitetnog razvoja.

 Koliko je uprava neposredna sa svojim građanima, najbolje nam odslikava sentenca koju autor rabi, a ona glasi: Sa upravnom zabilježbom se građani rađaju, zahvaljujući njoj građani ostvaruju i uživaju gro svojih statusnih pitanja, a na kraju, s njenom zabilježbom i okončavaju svoje životno djelovanje.

Da bi uprava bila u službi svojih građana, promjene u njenom organiziranju i funkcioniranju su neophodne. U Bosni i Hercegovini je neophodno napraviti radikalan zaokret u odnosu na postojeće kadroviranje u upravi i to na svim političko-teritorijalnim jedinicama. U protivnom, migracije bosanskohercegovačkih građana, sa ciljem da se stalno ili na duže vrijeme nastane u zemljama Evrope i ostatka svijeta, neizbježne su, uz mogućnost dodatnog intenziviranja.

Dakle, jedan od najvećih problema ove zemlje predstavlja nedostatak, odnosno neangažovanost profesionalnog, stručnog, kompetentnog, politički neutralnog i nepristrasnog kadra.

Novu upravnu paradigmu mogu dati samo erudite i empiristi uz korištenje objektivnih i stvarno potrebnih rezova

Radi navedenog, prof. Purišević posebno naglašava da se kod nas postavljaju državni djelatnici prema partijskoj lojalnosti, a ne stručnosti i kompetentnosti službeničkog kadra. Jednostavno, po vulgarnom shvatanju američkog sistema plijena (spoils system), političke partije vrijeme svoga vladanja ovdje primarno vide kao priliku za osobno sticanje materijalne i druge koristi, a ne za obezbjeđenje i zadovoljenje općeg ili javnog dobra njenih građana. Zato, politički oligarsi u našoj zemlji vode računa i staraju se, u pravilu, o politički lojalnom sinekura kadru, odnosno kadru kojem ti isti vlastodršci obezbjeđuju dobro plaćena radna mjesta, a koja im omogućavaju lagodan i bezbrižan život bez ličnog rada i zalaganja. Takav kadar je zapravo biračko tijelo onih političkih partija i njihovih mecena koji ih po principu partijske podobnosti i poslušnosti i zapošljavaju.

Ostvarivanje neophodnih prosperitetnijih ciljeva u Bosni i Hercegovini, uz novu upravnu paradigmu, sa jasno preciziranim načinom ostvarivanja tih ciljeva i vrijednosti, neće se moći ostvariti sa zagovornicima postojećeg modela javne uprave (tradicionalisti), ali ni sa zagovornicima ekstremno radikalnih rezova. Novu upravnu paradigmu mogu dati samo erudite i empiristi uz korištenje objektivnih i stvarno potrebnih rezova. Jedino objektivno vrijednosno mjerilo za te rezove treba da bude efikasno i efektuirano ostvarivanje interesa građana, odnosno zadovoljan građanin, ma gdje prebivao u državi Bosni i Hercegovini.

 Centralni predmet razmatranja o upravi u ovom udžbeniku je, osim pojmovnog i institucionalnog shvatanja i razumijevanja javne uprave, promatranje organizacije javne uprave koja se stara o društvenoj zajednici u cjelini, odnosno njenom funkcioniranju, s posebnim akcentom na institucionalno ostvarivanje potreba građana i njihovih organizacija.

Osim o navedenim djelatnostima uprave, u udžbeniku se posebno govori o ulozi, značaju i neizbježnosti kontrole javne uprave

Naime, uprava je djelatnost koja, u skladu sa zakonom: pomaže, podstiče, ovlašćuje, potvrđuje i dodjeljuje, ali isto tako i zabranjuje, naređuje i ograničava prava građana i ostalih učesnika upravno-pravnih odnosa. Osim o navedenim djelatnostima uprave, u udžbeniku se posebno govori o ulozi, značaju i neizbježnosti kontrole javne uprave. Zamisao autora je da ovakav pristup bude svojevrsna paradigma za potpuno uređenje sistema organizacije javne uprave u Bosni i Hercegovini, poštujući pri tome direktive Evropske unije, odnosno njenu pravnu stečevinu (acquis communautaire).

 Javna uprava se posebno i aktuelno razmatra u bosanskohercegovačkom pozitivnom zakonodavstvu. Ovakav način promatranja i analiziranja stanja u našoj zemlji, obogaćen je i promatranjem uloge i značaja uprave u Evropskoj uniji.

 Drugim riječima, pravne norme koje se odnose na upravu, morale bi biti koherentne sa društvenom zbiljom (stopljene sa društvenom stvarnošću). Upravne norme treba da obezbjeđuju proaktivno, a ne reaktivno djelovanje.

 Najzad, autor u ovom udžbeniku posebno insistira na činjenici da upravna praksa predstavlja zapravo stvaran život upravnopravne grane. Zato konstatuje da upravnopravna grana i upravnopravna praksa predstavljaju u suštini jednu pojavu sa dva lica, a to su normativna (upravno pravo) i faktička (nauka o upravi). Ukoliko se uprava bude promatrala samo sa pravnog, a ne i sa vanpravnog aspekta, izostat će, ne samo pravilnost u radu, već i efikasnost i efektuiranost upravnopravne grane, a što sada nije nimalo rijetka pojava u našoj zemlji.