U Sarajevu je u 64. godini preminuo Ševko Nuhanović, jedan od osnivača bh. sjedeće odbojke. 

Osmijeh sa njegovog lica i prepoznatljivu duhovitost nije ugasila činjenica što je još od desete godine, nakon nesretnog slučaja, ostao trajno invalid, ali nastavio se boriti kroz život, kroz sport koji će pola vijeka kasnije postati u našoj državi najtrofejniji od sticanja nezavisnosti BiH.

Sve je to život

U jednom od intervjua koji je za Federalnu govorio je da je život borba.

- Sve je to život. Borba. Sjećam se dobro da smo sa sjedećom odbojkom u Sarajevu krenuli krajem sedamdesetih godina prošlog vijeka. Pored mene, tu su bili još Meho Čolić, Sejo Lakača, Mirza Hrustemović... Trenirali smo u FIS-u, a i tada smo postigli sjajne rezultate u okviru bivše države. Sarajevo je bilo trostruki prvak države, a mi smo igrali i za reprezentaciju bivše države, bili svjetski i evropski viceprvaci - svojevremeno je govorio Nuhanović koji je osim za reprezentaciju bivše Jugoslavije igrao i za selekcije Švedske i naravno Bosne i Hercegovine. 

Bio je učesnik, čak, pet paraolimpijada.

- Za bivšu Jugu sam igrao na paraolimpijadama 1980. u Veldenu (Holandija), 1984. u New Yorku (USA) i 1988. u Seulu (Južna Koreja), za Švedsku 1996. u Atlanti (USA), a za Bosnu i Hercegovinu 2000. godine u Sydneyu (Australija). Sa tadašnjom Jugom sam bio jednom peti i dva puta četvrti, sa Švedskom deveti, a sa BiH drugi i to je moja jedina olimpijska medalja. Dakle, igrao sam za tri različite reprezentacije, na pet olimpijada.

Vječiti optimista

Za reprezentaciju Švedske je igrao za vrijeme agresije na BiH, ali odmah po stvaranju naše najbolje selekcije u sjedećoj odbojci počinje igrati za BiH, sve do kraja svoje aktivne igračke karijere.

- Mada su mi Šveđani sve nudili, za mene nije bilo dvojbe. Kada je krenula naša reprezentacija, odmah sam se stavio na raspolaganje. Počeli smo postizati sjajne rezultate, bili prvaci Evrope, treći na svijetu. Odmah smo nagovijestili da ćemo igrati važnu ulogu u sjedećoj odbojci i na kraju se to pokazalo. Naša sjedeća odbojka je osvojila sve što se moglo osvojiti.

Šefko Nuhanović je bio vječiti optimista kad je riječ o našoj sjedećoj odbojci i nastavku niza sjajnih rezultata.

„Iskren da budem malo sam se bio prepao u Londonu. Mislio sam da nećemo uspjeti protiv Irana. Ali naši zlatni momci su opet pokazali da su 'vanzemaljci'. Opet je proradio onaj naš poznati bosanski inat i uspjeli smo savladati sjajne Irance, koji su bili favoriti na ovoj paraolimpijadi. Sretan sam bio, jer uvijek je teže braniti nego osvojiti. A mi smo već odavno osvojili sve što se moglo osvojiti“.