Bosanskohercegovački baletan Admir Kalkan svoj prvi susret s ovom plesnom formom imao je još u vrtiću. Životne karte koje su mu na početku dodijeljene obećavale su veliku borbu. Odrastao je u SOS Dječijem selu, ali to ga nije obeshrabrilo, već mu je dalo još veću snagu i želju da postane ono što danas jeste – priznato ime na našim prostorima. Iza ovog talentiranog baletana su brojne predstave, a među njima i „Krcko Oraščić“ u produkciji Narodnog pozorišta u Beogradu, s kojom nastupa širom svijeta.
I u nastavku školovanja ljubav prema baletu je presudila…
- Srednjoškolski period je u mom životu bio period velikih odluka za moju budućnost, a ljubav prema baletskoj umjetnosti je presudila. Od tog trenutka moja profesija i zvanično postaje balet. Srednju školu završavam ranije nego što je to praksa jer zbog potreba u ansamblu Narodnog pozorišta za baletskim igračima završavam četvrti razred vanredno.
I tako ste od 2013. član ansambla NPS-a, koliko je trnovit bio put do tog angažmana?
- Kažu da se za sve što vrijedi treba izboriti. Moj put je bio takav da sam morao stvoriti preduvjete da se nađem na sceni Narodnog pozorišta rame uz rame sa svojim današnjim kolegama. Balet je vrlo kompleksna umjetnost u kojoj nema laži. Potrebni su ogroman trud i upornost da bi se usavršili pokreti koje izvode baletski umjetnici svakodnevno. Ti pokreti nisu uobičajeni i prirodni našem tijelu te se tijelo mora konstantno držati na najvišem mogućem nivou spremnosti. To nije lako postići.
Na sceni imamo vrlo malo domaćih baletana, zašto je to tako?
- Mi smo društvo koje nema tradiciju bavljenja baletom, naprotiv. Vrlo smo konzervativno društvo kada je balet u pitanju. Iz tog razloga roditelji od malih nogu svoju djecu upisuju na nama bliske sportove. Za djevojčice je to sušta suprotnost. Razlog je, također, što i kada se dječak upiše na balet, zbog osuda društva u svojim pubertetskim godinama odustaje od ove umjetnosti.
Je li okruženje imalo predrasude prema Vama jer ste izabrali balet, a ne npr. nogomet kao Vaši vršnjaci?
- Moram priznati da se nisam susretao s bilo kakvim predrasudama kroz svoje odrastanje. Postoji još jedna predrasuda, a to je da su baletski igrači feminizirani. To nije tako. Zbog toga nastaju razne predrasude u našem društvu.
Koja predstava i danas u Vama budi emocije toliko da možete i sada da se sjetite tog aplauza?
- Rado se sjetim predstava kao što su “Dama s kamelijama” ili “Mare nostrum” jer su to jedne od prvih koje sam odigrao na našoj sceni. Vrlo lijepe emocije mi bude i predstave “Uspavana ljepotica” i “Faun”, koreografija velikog Edvarda Kluga.
Koliko su Vam igra i scena dale slobodu da budete sve što želite u odnosu na okove svakodnevice?
- Scena Narodnog pozorišta je utočište za nas, umjetnike, jer tu možemo da izražavamo razne likove koji nemaju bliskosti s nama u privatnom životu. Isto tako, osjećam se vrlo privilegirano jer imam mogućnost kroz svoje uloge i obrazovati naše društvo i slati poruke koje su vrlo bitne današnjem čovjeku zarobljenom u ritmu neprestane žurbe. Podsjećamo ljude na vrijednosti koje su suština. To, također, donosi i odgovornost.
Koliko Vas je balet odredio kao osobu i dao Vam drugačiji pogled na svijet?
- Balet me naučio da se u životu za sve treba potruditi. Naučio me da svaki pokret šalje poruku i da je svaki čovjek jedinka za sebe. Svako posjeduje istinsku emociju koju ima potrebu iskazati. Ja je iskazujem kroz balet - rekao nam je Kalkan.
