Danas se navršava pet godina od presude kojom su čelnici tzv. Herceg-Bosne pravosnažno osuđeni na ukupno 111 godina zatvora.

Haški sud izrekao je osuđujuće presude šestorici Hrvata iz BiH u predmetu "Prlić i ostali". Žalbeno vijeće je potvrdilo osuđujuće presude Jadranku Prliću, Bruni Stojiću, Slobodanu Praljku, Milivoju Petkoviću, Valentinu Ćoriću i Berislavu Pušiću za Udruženi zločinački poduhvat u osam općina i pet logora na teritoriji Bosne i Hercegovine.

Prlić je osuđen na 25 godina zatvora, Stojić, Praljak i Petkovića na po 20 godina zatvora, Ćorić na 16 godina zatvora i Pušić na 10 godina zatvora. Penzionisani general hrvatske vojske Slobodan Praljak kaznu nije imao namjeru izdržavati pa je popio otrov poslije izricanja presude u Haškom tribunalu.

- Slobodan Praljak nije ratni zločinac! S prezirom odbacujem vašu presudu - rekao je i ispio cijanid.  

Praljak je tim činom definitivno ušao u historiju, ali ipak nije uspio da se zaboravi kako je odgovoran za niz stravičnih zločina u BiH, zbog čega je i bio osuđen u Hagu. Smrt uživo pratilo je nekoliko miliona ljudi.

Ubrzo je izveden na sporedni izlaz iz zgrade uz jaku policijsku pratnju, sjednica je prekinuta, kao i prijenos uživo. Hitna pomoć je stigla poslije 40 minuta, a svi novinari su odmah izbačeni i zamoljeni da se udalje.

Čak nekoliko sati se nije znalo stanje Praljaka, kao ni da li je zaista popio otrov. Portparol Haškog tribunala je potvrdio njegovu smrt rekavši da je preminuo u bolnici.

Mnogi su ostali u čudu kako je Praljak unio otrov u sudnicu, a prema riječima advokata Gorana Mikuličića, bočica s otrovom se lako mogla unijeti u sudnicu. Kako je tada rekao, postoje kontrole prilikom ulaska u sudnicu, ali ne tako detaljne da bi se otkrila bočica.

Obdukcija tijela pokazala je da je hrvatski general u sudnici popio otrov cijanid, što je dovelo do zastoja srca.

Ovo je vjerovatno i najpoznatiji otrov, jer su ga tokom historije koristile mnoge ubice koje su željele da uklone svoju metu "prirodnom smrću" - s obzirom da smrt koja uslijedi poslije trovanja cijanidom izgleda kao srčani udar. Ukoliko su koncentracije cijanida visoke, smrt nastaje trenutno sa zastojem rada srca i gubitkom svijesti.

Smrt Slobodana Praljka je bila glavna vijest u čitavom regionu, a na Trgu bana Jelačića danima je stajao improvizovani oltar u njegovu čast.   

Etničko čišćenje

Haški tribunal je potvrdio da je dio UZP-a i tadašnje rukovodstvo Hrvatske na čelu Franjom Tuđmanom. Utvrđeno je da su, osim Tuđmana, u UZP-u učestvovali i tadašnji ministar odbrane Hrvatske Gojko Šušak i načelnik Generalštaba Hrvatske vojske general Janko Bobetko, a da je cilj bio stvaranje velike Hrvatske u granicama Banovine iz 1939. godine. Žalbeno vijeće je potvrdilo da je cilj udruženog zločinačkog poduhvata bio stvaranje hrvatskog entiteta u Bosni i Hercegovini koji bi omogućio ponovno ujedinjenje hrvatskog naroda, putem etničkog čišćenja muslimanskog stanovništva.

Prlić, Stojić, Praljak, Petković, Ćorić, i Pušić osuđeni su i za zločine protiv čovječnosti, kršenja zakona ili običaja ratovanja i teške povrede Ženevskih konvencija, konkretno za ubistvo, hotimično lišavanje života, progone na političkoj, rasnoj i vjerskoj osnovi, deportaciju, protivpravno zatočenje civila, prisilni rad, nečovječna djela, nečovječno postupanje, protivpravno i bezobzirno uništavanje imovine širokih razmjera koje nije opravdano vojnom nuždom, uništavanje ili hotimično nanošenje štete ustanovama namjenjenim religiji ili obrazovanju, protivpravne napade na civile i protivpravno terorisanje civila.

Osim toga, Prlić, Stojić, Petković i Ćorić osuđeni su i za silovanje, nečovječno postupanje, protivpravno i bezobzirno oduzimanje imovine širokih razmjera koje nije opravdano vojnom nuždom, i pljačkanje javne i privatne imovine po osnovu treće kategorije odgovornosti za učešće u udruženom zločinačkom poduhvatu.

Ćorić je dodatno osuđen za više zločina za koje snosi odgovornost kao nadređeni.

Praljak je osuđen i za protivpravno i bezobzirno oduzimanje imovine širokih razmjera koje nije opravdano vojnom nuždom i pljačkanje javne i privatne imovine po osnovu treće kategorije odgovornosti za učešće u udruženom zločinačkom poduhvatu.

Umro kao ratni zločinac

Praljak je o sebi imao posve nerealnu sliku velikog ratnika i plemenitog borca za hrvatsku stvar te mu je bilo posve logično da je odmah i dobio čin generala, iako nije imao nikakvog vojnog iskustva. Čovjeku koji je imao takvu sliku o sebi stvarnost je bila najveći neprijatelj pa ne čudi što nije pristao da ga proglase ratnim zločincem. Iako je to definitivno bio.

Od brojnih najava koje su uslijedile nakon Praljkove smrti - spominjali su se simpoziji, međunarodne tužbe, propagande kampanje da se svijet upozna "s istinom o Hrvatskoj" itd. - najveće što je realizirano je monodrama "Ja, Slobodan Praljak" koju je napisao Slobodan Prosperov Novak, a izveo Božidar Alić. 

Na kraju svega ostaje činjenica - Praljak je umro kao ratni zločinac. 

Film "Pravda"

Najzanimljiviji detalji ove historijske presude prikazani su i kroz film "Pravda" mostarskog Centra za mir u kojem je korišten arhivski materijal iz medijskih izvještaja. 

U filmu su detalji iz sudnice, izjave glavnih aktera, svjedoka, reakcije iz Haaga i Bosne i Hercegovine. U filmu govore Kenet Skot (Kenneth Scott), Karmel Agius (Carmel), Serž Bramerc (Serge Brammertz), Stjepan Mesić, Željko Komšić, Safet Oručević, Emir Balić, Semir Drljević Lovac, Esad Humo, Azra Penava, Samir Nožić, Alija Behram, Emir Zlatar, Edin Batlak, Sergio Šotrić, Mario Pejić, Emir Hajdarović, Adil Kulenović, Enver Imamović.