Prvi svjedok na suđenju Ejupu Ganiću i drugima ispričao je kako je napadnuta kolona Jugoslovenske narodne armije (JNA) 3. maja 1992. u Dobrovoljačkoj ulici u Sarajevu i kako je kasnije pretučen u objektu u koji su odvedeni.

Draško Đurić kazao je da je bio na odsluženju vojnog roka i da je oko 25. aprila 1992. godine poslat u Komandu Druge vojne oblasti na Bistriku u Sarajevu da pakuje kancelarijski materijal za selidbu.

- Osjetile su se tenzije. Danju nismo izlazili, noću je bila pucnjava -  prisjetio se Đurić.

On je rekao su 2. maja otišli u susjednu zgradu biblioteke kada je napadnuto vozilo koje im je dovozilo hranu. Naveo je da je vojnik koji je vozio tamić ranjen i da je preminuo, kao da je još jedan vojnik podlegao uslijed ranjavanja.

Naređeno da ne pucaju

Svjedok je ispričao da su u Komandi raspoređeni kod prozora i da je napad trajao do večernjih sati. Sutradan, 3. maja, kako je kazao, čuo je da se pregovara o povlačenju, te je u komandu došao Alija Izetbegović sa grupom civila, a potom i vozila UNPROFOR-a. 

Kazao je da je garantirao da će njihov izlazak biti bezbjedan i da su ponijeli lično naoružanje, te da im je bilo naređeno da ne pucaju. Naveo je da su krenuli oko pola osam, ali da je ubrzo počela pucnjava.

- Vidjeli smo da je kolona presječena, da se navlače kontejneri na točkiće. Mi smo polijegali po kamionu - prisjetio se Đurić, dodajući da je jedan vojnik bio ranjen i da je izgledalo kao da je rana nanesena lovačkim oružjem.

Prema njegovim riječima, lica koja su im prišla bila su u civilnoj i vojnoj odjeći i imala su oznake ljiljana. On je kazao da nisu uzvraćali na vatru i da su po izlasku iz kamiona razoružavani. Naveo je da im je rečeno da legnu na zemlju i da mu je neko gazio po leđima i smijao se.

Svjedok je ispričao da je u vozilu iza njih bio jedan potpukovnik sa ženom u bijelom mantilu i da je čuo kako govori: “Ja neću da izađem, ja vam ništa nisam kriv”. Jedan od onih koji su im prišli, kako je kazao, prislonio je pušku na grudi potpukovnika i pucao.

Đurić je rekao da su zarobljeni vojnici odvedeni u, kako im je rečeno, glavni MUP, gdje su im uzeli podatke i gdje su se prema njima korektno ponašali. Odatle su prebačeni u salu FIS-a.

On je kazao da je u sali vršena tortura nad rezervistima i oficirima, koje su tukli, a da su nad mladom vojskom, među kojima je bio i on, bili korektni. Svjedok je rekao da su ga neka mlađa lica pretukla kada je otišao u toalet.

Đurić je rekao da je postignut dogovor i da su narednog dana otišli.

Za napad na kolonu, ubistva, ranjavanje i zlostavljanje pripadnika Jugoslovenske narodne armije (JNA) i civila optuženi su Ejup Ganić, Zaim Backović, Hamid Bahto, Hasan Efendić, Fikret Muslimović, Jusuf Pušina, Bakir Alispahić, Enes Bezdrob, Ismet Dahić i Mahir Žiško, koji su obavljali visoke političke, vojne i policijske dužnosti.

Suđenje se nastavlja 21. decembra

Na pitanja Ganićeve Odbrane, Đurić je rekao da je u koloni bilo 15-ak kamiona i više od 100 vojnika, oficira i građanskih lica. Na pitanja braniteljice Lejle Čović, on je rekao da nije primijetio da je 2. maja iz Komande krenuo veći broj naoružanih vojnika prema gradu.

- Taj dan su vođene teške borbe između JNA i branilaca Sarajeva?… Taj dan bila je naredba iz Druge vojne oblasti diverzantskom odredu da se zauzme Predsjedništvo? … Došli su 150 metara od zgrade Predsjedništva?… Taj dan JNA je zapalila 30 vitalnih objekata u gradu - pitala je Čović, a svjedok je odgovarao da je čuo detonacije i pucnjavu, ali da ne zna šta se dešavalo.

Muslimovićev branilac Senad Pizović predočio je svjedoku izjavu iz istrage u kojoj nije spominjao da je vidio oznake ljiljana na licima koja su im prišla u Dobrovoljačkoj kao ni na licu koje je pucalo u potpukovnika.

- Svi koji su prišli su imali obilježja - odgovorio je Đurić.

Suđenje se nastavlja 21. decembra.