Federacija BiH na pragu je nove društvene i institucionalne krize. Nakon što je Refik Lendo (SDA) blokirao izbor predsjednika Federacije druga dva člana rukovodstva FBiH Lidija Bradara (HDZ) i Igor Stojanović (SDP) uputili su u Predstavnički dom Parlamenta FBiH proceduru za potvrđivanje Bradare kao nove predsjednice ovog entiteta.

Oni su vjerni

Lendo, osim što je pokušao blokirati izbor predsjednika FBiH, također najavljuje i blokadu izbora nove vlade te već sastavlja koaliciju – u novu vladu, veli, trebaju ući SDA, HDZ i SDP.

Za to vrijeme njegov lider Bakir Izetbegović piše javna pisma Nerminu Nikšiću (SDP) i Draganu Čoviću (HDZ) u kojima kukumače da ga prime u vlast.

No, primjećujete li da je iz čitave priče nestao DF, odnosno to da SDA ovu stranku odjednom i ne uzima u obzir za pravljenje nove koalicije? Pri tome valja napomenuti da DF nije neki marginalni politički faktor, nego četvrta stranka po snazi u FBiH, s osvojenih gotovo 110.000 glasova na izborima.

Za to vrijeme ključni protagonisti DF-a nastavljaju po društvenim mrežama i u javnom prostoru vrijeđati i režati na sve političke protivnike SDA, pravljenje vlasti bez ove stranke nazivaju izdajom i udarom na državu, a SDA vjerno služe, i da svojim glasovima pripomognu tamo gdje im trebaju i gdje se može podvaliti Lendu kao jedinog kandidata za rukovodstvo u FBiH.

 Gore od idiota

Kako objasniti da pritom vjerne sluge iz DF-a odjednom više nimalo ne remeti, ne vrijeđa i ne pogađa to što ih SDA, uprkos vjernom služenju, zvanično i ne razmatra kao partnera za vlast?

Na prvu bi se moglo činiti da su Željko Komšić i DF samo grupica naivnih i korisnih idiota, ali stvar je još i gora od toga.

Naime, očigledno je da DF ne postoji više kao iole samostalan politički subjekt te da se radi o projektu u potpunosti kontroliranom od SDA. Budući da je jasno da je DF nepoželjan partner za HDZ, tako ih SDA u svom očaju da opstane na vlasti i ne spominje kao opciju za koaliciju, da ne čačkaju mečku. I Komšiću je to OK.

Bošnjački šešelji

Uloga koju DF igra u političkoj areni u BiH danas uveliko podsjeća na ulogu koju su Šešelj i Srpska radikalna stranka imali u Srbiji tokom devedesetih prema SPS-u – da odvlače glasove opozicije, reže na političke protivnike SPS/SDA, pripomognu im glasovima gdje mogu i trebaju, maknu se tamo gdje smetaju. I budu ona luđa verzija pored koje će SPS/SDA u očima međunarodne zajednice izgledati još i normalno.

Kolika je bila cijena takvog samoponižavanja, potčinjavanja i sluganstva, znaju Komšić i njegovi najbliži saradnici.