Bosanskohercegovački pjesnik, novelist, romansijer i urednik Svetozar Ćorović umro je u Mostaru 17. aprila 1919. godine od posljedica bolesti koju je dobio na ratištima i u logorima tokom Prvog svjetskog rata. Bio je veoma plodonosan pisac, iako je živio samo 44 godine.

Rođen je 29. maja 1875. godine u trgovačkoj porodici u Mostaru, u kojem je završio osnovnu i srednju trgovačku školu. U vrijeme aneksione krize, 1908., izbjegao je u Italiju, a 1910. godine izabran je za poslanika prilikom prvog zasjedanja Bosanskog sabora.

Pisao kako je želio

U pripovijetkama, romanima, crticama i dramama koje je napisao Ćorović je faktografski vjerno dočarao život u Hercegovini i Mostaru, koji su bili njegova inspiracija, prikazujući junacima ljude svih vjera, narodnosti i staleža, male i velike, obične i gazde, zanatlije, vojnike i sveštenike, opisujući njihove strahove, želje, nade, ljubav, ali i tugu. 

Nije pisao prema postavljenim normama, nego onako kako je on želio, pa je upravo zbog svog specifičnog stila pisanja i svrstan među najveće književnike u Bosni i Hercegovini, ali i cijelom našem regionu.

Stojan Mutikaša

Najpoznatije njegovo djelo je roman „Stojan Mutikaša“ u kojem je opisan život siromašnog dječaka kojeg otac dovodi u grad kod trgovca na službu, gdje počinje njegovo odrastanje i formiranje ličnosti. Iako živi teškim životom, udaljen od svoje porodice, Stojan postepeno napreduje, te od siromašnog djeteta postaje ugledni, bogati trgovac, ali zbog nezahvalnosti i pohlepe na kraju gubi sve. Ćorović je romanom „Stojan Mutikaša“ poručio i primjerom pokazao kako završavaju pohlepni i nezahvalni ljudi.

Od 1997. godine u Bosni i Hercegovini, ali i u Republici Srbiji, dodjeljuje se književna nagrada "Svetozar Ćorović", a u Bileći se tradicionalno, svake godine u septembru, održavaju "Ćorovićevi susreti pisaca". 

Prvo bh. pozorište

U Tuzli je, 17. aprila 1898. godine, osnovano prvo profesionalno bosanskohercegovačko pozorište. Inicijator i osnivač Tuzlanskog pozorišta, prije tačno 125 godina, bio je Mihajlo Crnogorčević, uz pomoć bračnog para Stjepana i Marice Jurković, ali i brojnih Tuzlaka.

Sto godina samoće

Kolumbijski pisac, novinar, izdavač, politički aktivista i nobelovac Gabrijel Hose Garsija Markes (Gabriel José García Márquez), umro je 17. aprila 2014. godine u Meksiku. Zahvaljujući njemu, latinoamerička literatura se našla u centru pažnje svjetske kulturne javnosti šezdesetih godina 20. vijeka. Smatra se najpoznatijim autorom magičnog realizma, žanra u kome se prepliću mitovi i magija sa stvarnošću svakodnevnog postojanja, te najpopularnijim piscem na španskom jeziku još od Servantesa.

Iako je kasnije živio u Parizu, Meksiku i drugdje, u svojim knjigama stalno se vraćao na „žarka obalna područja, gdje su moć prirode i legendi i dalje dominirali nad uzdržanošću hladnog razuma“. Njegova knjiga „Sto godina samoće“, koju je objavio 1967. godine, prodata je u više desetaka miliona primjeraka i prevedena na više od 25 jezika.

Nobelovu nagradu za književnost Merkes je dobio 1982. godine.