Nakon predsjednika SDA Bakira Izetbegovića - i Milorad Dodik (SNSD), predsjednik RS, podržao je turskog predsjednika Redžepa Tajipa Erdoana (Recep Tayyip Erdogan) pred predstojeće izbore u Turskoj u nedjelju.
- On je jedan od lidera s kojim dijelimo važne stavove, a posebno cijenimo njegov stav o poštovanju Dejtonskog mirovnog sporazuma i Ustava BiH - kazao je Dodik.
Izetbegović je nekoliko dana prije pozvao građane Turske bošnjačkog porijekla da podrže Erdoana, poručujući kako on ispunjava emanet Alije Izetbegovića, te da on istinski i bratski pomaže Bošnjacima i BiH.
Identično mišljenje
Kako objasniti da Dodik i, s druge strane, Izetbegović - koji se tobože zalaže za jačanje BiH, izgradnju njenih institucija i put u NATO te je, kao, ogorčeni protivnik Milorada Dodika i njegovih politika koje bi najradije da BiH nema, da institucije koje ima budu što slabije i ogorčeni je protivnik njenog puta u NATO, kada je u pitanju vanjska politika ili barem Turska - imaju potpuno identično mišljenje.
Erdoan je svoju vlast učvrstio povećanjem ovlasti predsjednika, sistemskim slabljenjem institucija koje ograničavaju i ispravljaju lošu politiku, obračunom s kritičarima i neposlušnim novinarima, LGBT pokretom te podređivanjem kompletnog sistema svojoj vlasti. Istovremeno, Erdoan je napravio snažan zaokret od zapadnih država koje režimska propaganda označava kao neprijatelje turskog naroda i nezavisnosti te je tijesno sarađivao s Vladimirom Putinom i njegovim režimom.
Dodik je, također, veliki kritičar zapadnih država, njihovih politika i predstavnika u BiH, srpski je nacionalista, oštri je protivnik LGBT pokreta, ali ne krije simpatije prema Putinu, s kojim i u jeku agresije na Ukrajinu održava bliske odnose. Istovremeno je u RS rasturio opoziciju, sebi podredio institucije koje bi kontrolirale njegovu moć te kriminalizirao klevetu kako bi se obračunavao s neposlušnim novinarima.
Zajedničke vrijednosti
Izetbegović i njegova stranka, posebno posljednjih mjeseci, kritiziraju Zapad i njihove politike, protiv su održavanja Parade ponosa, godinama drže pravosuđe pod političkom kontrolom, po ramazanskim programima daje izjave kako je velika greška bila što se dekriminalizirala kleveta, a na neposlušne novinare šalje botovske brigade.
Vrlo male su razlike u odnosu na Dodika, ideološke vrijednosti su im vrlo slične, osim što ih prvi zastupa u ime srpstva, a drugi u ime bošnjaštva, a to se na teritoriji BiH konfrontira. No, i pored konfrontacije za javnost, taj savez je zapravo bio savršeno funkcionalan, jer, dok su u javnosti jedan drugoga napadali i upućivali prijetnje, dižući tenzije i radikalizirajući situaciju u zemlji, obojica su na tome dobivali vlast preko koje su društvo mogli oblikovati po vlastitim vrijednostima koje su vrlo slične.
I s te strane, nema ništa logičnije nego da obojica podrže Erdoana - dijele iste antizapadne vrijednosti. A te vrijednosti su nešto potpuno suprotno od istinski demokratskog, otvorenog i slobodnog društva.
Iako je posve razumljivo zašto Izetbegović i Dodik podržavaju Erdoana, njegov poraz dao bi svjetlo upravo svim onim snagama širom svijeta koje podržavaju potpuno suprotne politike. Ako Erdoan izgubi, to će pokazati da se silnici mogu smijeniti, a erozija demokratije može preokrenuti.
