Vareš. Na prvi spomen tog imena većina bi odmahnula rukom.
- Šta ćeš tamo, nema ništa - rekao bi onaj koji je posljednji put u Varešu bio prije pandemije koronavirusa.
- Posljednja bila Rada Manojlović, snimala spot na jezeru - govore zli jezici.
Ali sve se promijenilo. Prvo dolaskom Australaca i Britanaca koji istražuju ono što je bh. gigant „Energoinvest“ davno istražio – rude.
Sve živnulo
Grad je živnuo, više je automobila, ljudi na ulicama, došla je i dijaspora. Cijena kvadrata stana je porasla, pa se sad za one u centru grada lupaju cifre od 80.000 KM!
Ovu malu uvertiru treba vezati za priču o nečemu drugom, o turizmu. Sve vuče jedno drugo. To je najbolje prepoznao Dario Dodik, dijete ovog grada. Pravnik po zanimanju. Iskoristio je naslijeđe, iskoristio je ono što je u Varešu stoljećima postojalo, a to je mlin.
Tako i dade prije pet godina naziv restoranu "Mlin".
- Sve je ovo bila ruševina. Konstrukciju za most smo kupili u Čelincu, s jedne stare kuće. Hrastovina je najbolja - pokazuje Dario Dodik na most dok sjedimo i razgovaramo u bašti njegovog restorana.
E, sada, da je neko prije desetak godina rekao da mu u Varešu nedostaje radne snage, ili bi naišao na podsmijeh ili bi mu rekli da je lud.
Ali danas...
- Imam trenutno 17 zaposlenih i nedostaje mi ljudi. I ja radim, pomažem i konobarima i kuharima, posla ima svaki dan, nekada pomislim "da neće niko više doći", jedva stižemo - priča Dodik.
Za njegov restoran se za kratko vrijeme čulo nadaleko. Dobra, ukusna hrana, bosanska. I svježa riba.
- Utorkom pravimo pizzu. Ali samo utorkom. Kada sam radio u Hrvatskoj, vidio sam kako čovjek pravi peć za pizze. I odlučio sam da svojim rukama to sagradim. Ima jedna fotografija pored peći, a opis je: "Pravit ću pizze samo utorkom." I vjerujte da utorkom dođu ljudi iz Sarajeva, Breze, Kaknja na našu pizzu - govori on.
Fali ljudi
Dok razgovaramo, preko drvenog mosta do restorana dolazi njegov sin Gregor. Bio u nabavci.
- On mi pomaže, a u slobodno vrijeme se bavi automobilizmom - kaže nam Dario.
Unutrašnjost njegovog restorana uređena je brojnim starobosanskim predmetima. Motivi su iz našeg kulturnog i historijskog identiteta.
Zaposlen je i Valentin Franjković. Ima 29 godina, oženjen je i otac jednog djeteta.
- Nema potrebe nigdje da idem. Vareš se budi. Sve više ljudi dolazi. Ovdje mi je super. Živim u ovoj ulici iznad restorana - kaže nam zadovoljni Franjković.
Šta je to u Varešu što bi vrijedilo posjetiti, a da nije odlazak biciklom na kraljevski grad Bobovac, koji je odavno ucrtan na svjetske turističke mape?
- “Wigwam”. Idite u “Wigwam” - rekoše nam.
Šta je sad “Wigwam”? To je porodično gazdinstvo Josipa i Aleksandre Babić. Udaljeno je 15 minuta od centra grada.
- Ko je dao ime - pitamo.
- Radi se o indijanskom šatoru. Ovi objekti su sagrađeni po uzoru na indijanski šator. I tako smo dali ime - pojašnjava nam Aleksandra Babić.
Imaju osam krava, bave se proizvodnjom sira i mlijeka.
Prave kravlji sir
- To nam je primarna djelatnost. Uz to smo sagradili ove objekte i polako su ljudi počeli dolaziti. Sada vikendom bude puno. Imamo još toga u planu, vidjet ćemo. Kilogram sira je 12 KM - govori ona.
Cijena kao i na Vlašiću. Na imanju su svi porodično zaposleni.
- Imamo konje koji su sada na ispaši. Vikendom djeca uglavnom jašu tu, po imanju. Ima ljudi koji znaju jahati, pa im damo, tako da i to imamo u ponudi. Od hrane pravimo uštipke, palačinke, sve je uglavnom domaće - kazuje gazdarica imanja.
Nasred livade bijela kočija. Ispod manji teren za nogomet. Dječije ljuljačke, a zrak svjež, planinski.
Kako je jedan znak učinio tunel turističkom atrakcijom
I jednu i drugu stranu tunela-pećine Ponikva kod Vareša krasi znak koji upozorava vozače na šišmiše.
Vareš je po ovome, uz Meksiko i Kalakmul, gdje, također, postoji saobraćajni znak s upozorenjem na šišmiše, jedinstven u svijetu.
Otkad ga je Centar za krš i speleologiju postavio, nastale su hiljade videopriloga o tunelu kod Vareša.
Inače, znak je postavljen s obje strane ulaza u pećinu-tunel Ponikva na regionalnom putu koji iz Vareša vodi preko planine Zvijezde u dolinu Krivaje.
Ta pećina je jedna od pet u svijetu kroz koje cijelom dužinom prolazi saobraćajnica.
Bobovac, kraljevski grad
Tvrđava Bobovac nekada je bila sjedište bosanskih kraljeva dinastije Kotromanića, a ime kraljice Katarine ovdje se i danas često i rado spominje. Od tog utvrđenog, srednjovjekovnog grada danas su vidljivi samo ostaci ruševina koje turisti rado istražuju.
Bobovac se u pisanim dokumentima prvi put spominje 1349. godine. Sastojao se od gornjeg grada s četvrtastom kulom čiji su ostaci i danas tu, te donjeg grada, od čega se danas mogu vidjeti dvorište i bunar.
Vareš je idealan za biciklizam. Prije nekoliko godina postojala je ideja da se naprave desetine kilometara biciklističkih staza. Za sada turisti to sami otkrivaju.