Iako to u prošlosti nije bila česta praksa, sve su češći zahtjevi za opozivima načelnika u Federaciji BiH. U RS je u prethodnom periodu bilo nekoliko opoziva, od kojih je većina bila neuspješna, a ta praksa prelijeva se sada sve više na FBiH.
Slučajevi iz ne tako davne političke prošlosti pokazali su da načelnici čiji opoziv odbiju građani na referendumu „zacementiraju“ svoju poziciju i teško da ih, bez nekih ozbiljnijih promjena političkih okolnosti, može bilo ko skloniti s nje.
To je bio slučaj s načelnikom Lukavca Edinom Delićem, kojem problem nije predstavljalo ni to što je napustio SDP i pridružio se Socijaldemokratama. Dobro je poznat i slučaj načelnika Teslića Milana Miličevića (SDS), o čijem se „branjenju“ kutija s glasovima birača pričalo godinama. Tako je Milan Miličević od prosječnog načelnika izrastao u jednog od najjačih kadrova SDS-a, pa je na kraju i preuzeo stranku od Mirka Šarovića.
Okušao sreću
Zbog nakaradnog zakonodavstva u RS opoziv načelnika Višegrada Mladena Đurevića (SNSD) nije uspio, jer se prilikom brojanja glasova za opoziv računalo da je potrebno 50 posto glasova građana koji su izašli na referendum, a ne 50 posto važećih listića. Iako je opozicija već slavila uspjeh opoziva, došlo je do razočarenja. S obzirom na ovu situaciju, teško je pretpostaviti da li će Đurević, jednako kao i Delić i Miličević, ojačati svoj status kod građana.
Uspješan opoziv desio se u Bratuncu kada je smijenjen nezavisni načelnik Srđan Rankić. On je nakon toga okušao sreću na vanrednim izborima, ali vrlo uvjerljivu pobjedu ostvario je jedan od najpoznatijih kadrova SNSD-a Lazar Prodanović. Iako je bilo teško povjerovati da će neko koga su građani smijenili, samo nekoliko mjeseci poslije, od tih istih građana biti izabran na istu funkciju, on se ipak odlučio na taj potez. Kasnije se pridružio Narodnom frontu Jelene Trivić, ali vjerovatno se neće usuditi da ga naredne godine gurnu u prvi plan u borbi za ovu funkciju, pogotovo ukoliko imaju ozbiljnije ambicije za nju.