Hafiz Sulejman Bugari, na poziv generalne konzulice u Njemačkoj Višnje Lončar, proteklog vikenda posjetio je prostorije Generalnog konzulata BiH u Frankfurtu. Tu jedinstvenu priliku iskoristili smo da porazgovaramo s Bugarijem, koji se na početku razgovora za “Avaz” dotakao toga koliko se često dešava da bude gost u konzularnim predstavništvima.

Mnogo senzibilni

- Ne dešava se često, ali se dešavalo prije. Posebno kada sam išao na predavanja u dijasporu. Obično bi na tim predavanjima bili konzuli i ambasadori, pa su me pozivali da dođem, da ih posjetim. Drago mi je da sam u Frankfurtu upoznao i našu konzulicu Lončar, kao i ostale ljude s kojima se druži i sarađuje. Odmah sam vidio, osjetio da među njima odiše jedna lahkoća, jadna posebna ljepota i ljubav za svoju zemlju.

Imate li neki poseban osjećaj, neko posebno obraćanje kada se družite s ljudima koji su daleko od svoje domovine?

- Naravno da imam i da je to obraćanje drugačije, jer se obraćam ljudima koji su napustili svoja ognjišta, uglavnom ne svojom voljom. Riječ je o posebnim ljudima koji imaju tu silnu mogućnost, jer nije njih Gospodar tek tako odveo daleko. Bila je to jedna velika kušnja za njih, ali im je dao šansu da se snađu i veoma brzo su se snašli. Radujem se što srećem ljude koji su mnogo vezani za mjesta odakle dolaze te ujedno mnogo rade na tome da se ta njihova mjesta razvijaju, a da usput čuvaju svoj jezik, svoje adete, tradiciju, što je najbitnije. Nije lahko napustiti svoje mjesto, ali nije lahko održati svoju kulturu i tradiciju i svaka im čast na tome. Nekako su mnogo senzibilni.

Na Vašim druženjima s dijasporom susrećete i upoznajete mnogo mladih i veoma obrazovanih ljudi iz BiH. Šta im savjetujete?

- Ja im uvijek savjetujem da se naoružaju znanjem, i samo znanjem, i lijepim ponašanjem. Čovjek sa znanjem i lijepim ponašanjem svugdje je dobrodošao. A, naravno, vrlo je bitno ako ima znanje koje je potrebno našoj zajednici u BiH. Ono što je naučio ovdje, da napravi neku poveznicu, da taj potencijal koji ima širi i u zemlji svog porijekla. Konkretno, u Njemačkoj su im dali znanje, a da ga oni ne čuvaju za sebe, već da ga nude tamo gdje je najpotrebnije.

Stječe se utisak da imate neku auru iznad glave, jer, gdje god da se pojavite, širite pozitivnu energiju. Kako to objašnjavate?

- Ta aura se razbukta i potpali sama od sebe, posebno u momentima kada se sastanu ljudi s dobrom namjerom, pa se onda još više oživi i potpali ta lahkoća koja tinja u svima nama. Zato smo mi kao ljudi i kao vjernici dužni da se srećemo, da se družimo, a za to postoje džemati, vjerski obredi. To nas zbližava i uči kako da pozitivnu energiju, koju nosimo svi u sebi, nesebično širimo sa svakim s kim se srećemo u životu.

Dignimo svijest

Niste u BiH, živite u Crnoj Gori. Pratite li politička dešavanja u zemlji u kojoj ste nekada živjeli?

- Nisam jedan od onih koji sve to redovno prate, ali dođe do mene ono što je potrebno. Naravno, svi smo zabrinuti zbog tog nekog slabog uvezivanja među samima nama. Ljudi treba da se uvezuju oko jedne glavne tačke, a to je Bosna i Hercegovina. Bez obzira na vjeru, naciju, stranku, svi moraju promovirati ono što je najbitnije za državu, zajednicu, koja ima neopisivih blagodati za svakog čovjeka. Ne treba i ne smijemo davati prednost naciji, jeziku, entitetima. Veoma je bitno da podignemo svijest naše državotvornosti koja je dala i daje svakom čovjeku nešto posebno. Ko to nosi u sebi, time se mora ponositi.

Očekuje me susret s našom omladinom u Kelnu, gdje me čeka otprilike 300 njih. Da razgovaramo o onome što našu omladinu brine i što je najpotrebnije za njih gdje god da se nađu.

Kontakte ne gubimo

Nekada su bila tri poznata hafiza i Vi četvrti. Imate li danas međusobne kontakte?

- Naravno, itekako. Svako je na svojoj poziciji, pa je tako hafiz Burhan na relaciji Turska – BiH, hafiz Halil Hrvatska – BiH. Hafiz Malkić je glavni imam u Begovoj džamiji i ja četvrti na relaciji Crna Gora – BiH. Svi smo tu negdje i kontakte ne gubimo.