SJEVERIN

Potresno obraćanje kćerke jednog od otetih putnika: Bože najpravedniji, dželatima duša nevinih iz pravde svoje presudi

Bol ne prolazi, nego se čovjek samo nauči da živi s tim, rekla je Suanita Bajramović-Požega

Suanita Bajramović-Požega: Bol ne prolazi. A. Bajramović

Alen Bajramovic

22.10.2023

Tužnu godišnjicu zločina nad stanovnicima Sjeverina još tužnijom je učinilo potresno obraćanje Suanite Bajramović – Požega, kćerke Mustafe Bajramovića, jednog od putnika koje su zlikovci Milana Lukića 22. oktobra 1992. oteli iz autobusa Rudo – Priboj, ubili u blizini Višegrada i bacili u jezero Perućac.

Porodice 19 Bošnjaka iz Sjeverina u općini Priboj, koji su ubijeni od avgusta 1992. do aprila 1993. godine, duže od tri decenije su zaboravljene i obespravljene. Iako su njihovi najdraži bili državljani Srbije, ova država nikada im nije priznala status civilnih žrtava rata, a materijalno je zbrinula vojnike i dobrovoljce koji su ratovali na području Hrvatske, BiH i Kosova.

"Čuvaj se kćeri"

- Ja se sjećam tog kobnog 22. oktobra, kao da je jučer bio. Bol ne prolazi, nego se čovjek samo nauči da živi s tim. To vi svi sigurno dobro znate – kazala je Suanita u obraćanju pored spomen – obilježja žrtvama Sjeverina.

Šta da kaže samoj sebi i svojim komšijama, kojima je oduzeto pravo na budućnost, šta da kaže cijelom svijetu kad nakon 31 godinu od gnusnog zločina i dalje pravde nema, upitala je Suanita Bajramović – Požega.

- Gdje su kosti naših najmilijih? Šta da kažem mom djetetu kad me pita: „Mama, gdje je mezar moga dede, zašto i ja nemam dedu, kao i sva druga djeca“? Obraćam vam se kao kćerka koja je u svijet otišla bez posljednjeg babovog zagrljaja i onog: „Čuvaj se, kćeri“. Moj rahmetli babo je volio ovu zemlju. Zvao je svojom. Kada sam ja morala krenuti molila sam baba da krene sa nama, ali on mi kaže da je ovo Srbija, da smo ovdje bezbjedni, ja sam građanin Srbije, a Srbija štiti svoje građane. Vidimo kako su ih zaštitili. Da sjedneš u autobus da bi otišao na posao, a onda te neke tamo zvijeri, koje sebe nazivaju ljudima, izvedu iz autobusa i kukavički ubiju, to ne mogu da oprostim, a kamoli zaboravim – kroz suze je govorila Suanita.

"Neka se nikada i nikome Sjeverin ne ponovi"

Ona se prisjetila i porodica koje su u jednom danu izgubile dva sina, sina i kćerku ili dva brata, pustih i u korov zaraslih kuća u kojima više niko ne živi, te zapitala kome su bili krivi civili Sjeverina.

- Bože milostivi, svim dobrim ljudima dobrim uzvrati i zdravljem njihovih najmilijih nadoknadi. Bože svemogući, onima koji o sudbinama ljudi odlučuju prsa njihova raširi i pravdom ih ispuni. Bože najpravedniji, dželatima duša nevinih iz pravde svoje presudi. Vladaru neprikosnoveni, onima kojima si vlast dao mudrost podari, da se nepravda prema nevinim ispravi. Neka se nikada i nikome Sjeverin ne ponovi – kazala je Suanita Bajramović – Požega.

Vlasnik autorskih prava © avaz-roto press d.o.o.
ISSN 1840-3522.
Zabranjeno preuzimanje sadržaja bez dozvole izdavača.