Dok traju intenzivne diplomatske aktivnosti i pokušaji domaćih vlasti da se napravi potreban iskorak, član Predsjedništva BiH Denis Bećirović u intervjuu za “Avaz” govori o vlastitim očekivanjima kada je evropski put BiH u pitanju. Bećirović ukazuje i na nove geopolitičke okolnosti i novu politiku proširenja EU, te pojašnjava šta bi pozitivna odluka Evropskog vijeća u martu značila za građane BiH, ali i za samu EU.

Šta sam tražio

Možemo li u martu otvoriti pregovore o članstvu u EU? Kakvi su signali koje dobijate iz svijeta, ali i tokom posjete predsjednice EK i premijera Hrvatske i Holandije?

- Od preuzimanja dužnosti člana Predsjedništva BiH osmišljeno i intenzivno radim na realizaciji strateških vanjskopolitičkih prioriteta države Bosne i Hercegovine, a to je put naše zemlje u smjeru evropskih i evroatlantskih integracija, kao i jačanje bilateralnih odnosa sa strateškim partnerima.Na svim meridijanima i paralelama zastupao sam odgovorne, dosljedne i principijelne stavove i to su prepoznali i moji sagovornici.

Na najvažnijim svjetskim adresama dugo smo bili odsutni ili neaktivni. Važno je za našu zemlju da imamo priliku razgovarati s nekim od najvažnijih lidera današnjice. Na tom planu sam dokazao da se mogu praviti značajni iskoraci. Između ostalog, održao sam niz važnih sastanaka s čelnicima najuticajnijih zemalja i to u Londonu, Parizu, Berlinu, Briselu, Vašingtonu, Rimu, Ankari i drugim strateški važnim destinacijama. Osim toga, uspostavio sam i intenzivnu komunikaciju s liderima NATO-a i EU.

Istovremeno s posjetama u inozemstvu, održao sam i brojne važne sastanke s inozemnim zvaničnicima u Bosni i Hercegovini. Vrijedno i posvećeno obnašam povjerenu dužnost i nisam izostao ni sa jednog sastanka s predsjednicima, premijerima, ministrima vanjskih poslova i specijalnim izaslanicima drugih država.Tokom ovih razgovora dobio sam čvrstu podršku očuvanju nezavisnosti, suvereniteta i teritorijalnog integritetaBosne i Hercegovine, kao i podršku učvršćivanju mira, stabilnosti i izgradnji prosperitetne države. To su jasni i važni signali za građane Bosne i Hercegovine.

Kada je riječ o razgovoru s predsjednicom Evropske komisije Ursulom fon der Lajen, želim naglasiti da je to bio moj treći susret s predsjednicom EK u nešto više od godinu dana. Malo je lidera na svijetu koji su u tako kratkom roku posjetili Bosnu i Hercegovinu i iskazali joj otvorenu i konkretnu podršku. To moramo cijeniti. U razgovoru s predsjednicom EK još jednom sam pozvao EU da otvori pregovore s Bosnom i Hercegovinom u martu ove godine. To bi bila veoma pozitivna poruka za sve građane i narode Bosne i Hercegovine. Našim prijateljima iz EU jasno sam rekao da pomoć Bosni i Hercegovinitreba shvatiti kao geopolitičkoinvestiranjeEU u stabilan Zapadni Balkan i snažnu EU. Dakle, to nije davanje, već investiranje.

Kako komentirate trenutnu poziciju Bosne i Hercegovine u kontekstu euro integracija?

- Pred državom Bosnom i Hercegovinom, kao i pred drugim državama Zapadnog Balkana, stoje brojne prilike i izazovi na putu EU integracija. Uprkos evidentnim opstrukcijama, Bosna i Hercegovina ostvaruje napredak u procesu evropskih integracija – usvojen je set važnih zakona u Vijeću ministara BiH i Parlamentarnoj skupštini BiH, a Predsjedništvo BiH je usvojilo niz važnih odluka i ratificiralo brojne sporazume kojima se jača regionalna saradnja i dodatno osnažuju dobrosusjedski odnosi.

Odluka o dodjeli kandidatskog statusa omogućila je da Bosna i Hercegovina učini značajne korake na reformskom putu i ispunjavanju uslova iz 14 ključnih prioriteta. Predugo smo bili u stagnaciji – Solunska agenda za Zapadni Balkan usvojena je prije 20 godina. Ubrzanje puta Bosne i Hercegovine ka punopravnom članstvu u EU predstavljalo bi, ne samo jačanje ekonomske i političke veze, već i uspostavljanje novog oblika solidarnosti i zajedničkih vrijednosti od suštinskog značaja za evropski identitet u cjelini.

Uslijed zajedničkih geopolitičkih izazova u Evropi i svijetu, ali i unutrašnjih izazova s kojima se suočavamo, ne smijemo dozvoliti da Bosna i Hercegovina ostane bez snažne političke i institucionalne podrške EU, da kandidatski status ostane samo formalni status bez učinaka i konkretnih koraka u pravcu otpočinjanja pregovora.

Dva aspekta

Očekujete li pozitivnu odluku Evropske komisije?

- Otvaranje pregovora za članstvo u EU treba sagledati iz barem dva aspekta. Prvi proizilazi iz novonastalih geopolitičkih okolnosti i neophodnosti strateškog pristupa EU politici proširenja na način da se evropska budućnost regionaposmatra kao geostrateško ulaganje u stabilnu, snažnu i ujedinjenu Evropu. Takav pristuppodrazumijeva institucionalnu i političku podršku EU kroz vjerodostojnu perspektivu članstva. Tu perspektivu moguće je otvoriti jedino kroz pregovarački proces, jer je to put koji pokazuje vidljive i konkretne rezultate.

A drugi aspekt integracijskog procesa je da brzina koračanja ka članstvu zavisi u najvećoj mjeri od nas samih. To podrazumijeva oblikovanje radnog konsenzusa za provedbu svih neophodnih mjera u procesu integracije Bosne i Hercegovine u EU.

Posljednjih godina je proces evropskih integracija u Bosni i Hercegovini, upravo zbog izostanka radnog konsenzusa, imao stihijski karakter. Pitanja koja opredjeljuju evropsku budućnost Bosne i Hercegovine predugo su bila na čekanju. O tim pitanjima, zapravo ne bi ni trebalo biti pregovora. Ako postoji opredijeljenost za EU, ispunjavanje kriterija za članstvo je obaveza. Ne može se deklarativno zalagati za članstvo u EU i istovremeno insistirati na pregovorima o evropskim standardima. O meritumu nema pregovora. Ako se istinski prihvati takav pristup, onda je otvaranje pregovora u martu dostižan cilj.

Otpočinjanjem pregovora o članstvu u EU, otvorio bi se prostor za suštinske reforme u Bosni i Hercegovini, s pozitivnim učinkom na ekonomiju i društvo u cjelini. Preporuka Evropske komisije za otvaranje pregovora s Bosnom i Hercegovinom u martu ove godine, bila bi ogroman podstrek za ubrzanu provedbu reformi i sustizanje ostalih zemalja Zapadnog Balkana na evropskom putu. To bi bila i poruka da se ostvareni napredak u Bosni i Hercegovini valorizuje.

Kako tumačite veliku vojnu vježbu NATO-a na istoku?

Činjenica da je NATO upravo sada pokrenuo svoju najveću vojnu vježbu u posljednjih nekoliko decenija, dodatno upozorava na ozbiljnost prijetnje, koja dolazi s Istoka, konkretnije od strane Ruske Federacije. Angažovanjem oko 90.000 pripadnika, koji će učestvovati u višemjesečnim aktivnostima, želi se prikazati sposobnost da Alijansa može braniti cijelu svoju teritoriju, ali i šire. Ovo upućuje na zaključak da je kolektivna odbrana primarni zadatak NATO-a, za koji je Alijansa u svakom momentu spremna i sposobna da ga kvalitetno izvrši.

Međutim, s obzirom da se ovako masovna vježba organizuje u trenutku kad rat u Ukrajini ulazi u odsudnu fazu, očigledno je da se i na ovaj način pokazuje prisutnost i relevantnost ove sigurnosne organizacije izvan dosada definiranog evroatlantskog područja. Iako NATO kao organizacija nije direktno uključen u sukob, svjedoci smo ogromne pomoći, koja se u kontinuitetu dostavlja Kijevu, kako od strane organizacije, tako i članica, što uključuje dostavu oružja i municije, ali i pružanje vojne obuke i obavještajnu saradnju.

Imajući u vidu da se radi o izuzetno velikoj vježbi, s angažovanjem najmodernije tehnike i naoružanja, gdje su vojnici već u punoj borbenoj spremnosti, nema nikakve sumnje da ima ogroman značaj i direktan odraz na trenutna, ali i buduća političko-sigurnosna dešavanja, kako na istočnom krilu Alijanse, tako i drugim područjima od njenog interesa. Zapadni Balkan je bez dileme jedno od njih.

Možemo li biti spokojni barem kada je riječ o sigurnosti u Bosni i Hercegovini?

- Moramo biti veoma oprezni, ozbiljni i odgovorni. Ne smijemo potcijeniti prijetnje koje su se nadvile nad državom Bosnom i Hercegovinom. Ne želim neobjektivno prikazivati probleme: trenutno stanje u Bosni i Hercegovini je opasno. Od jula 2023. imamo otvoreni napad organa entiteta RS na ustavni poredak države Bosne i Hercegovine. Cilj takve politike je jasan –razoriti ustavni poredak Bosne i Hercegovine, blokirati rad države, stvarati lažnu predstavu da je ona nemoguća, u skladu sa secesionističkom agendom, kojoj nije do mira i napretka, već do nekih mračnih ciljeva iz prošlog stoljeća. Svjesni smo da su ti negativni potezi rezultat direktnog uticaja Ruske Federacije, koja koristi čelnike bh. entiteta RS za destabilizaciju, ne samo Bosne i Hercegovine, već i cijelog Zapadnog Balkana.

Ipak, oni koji atakuju na državu Bosnu i Hercegovinu moraju znati da postoje snage koje imaju obavezu prema međunarodnom i nacionalnom pravu da zaštite nezavisnost, suverenitet i teritorijalni integritet i međunarodnopravni subjektivitet Bosne i Hercegovine. Bila bi fatalna greška separatističkih snaga ako bi potcijenili snagu i odlučnost snaga koje su spremne braniti Bosnu i Hercegovinu. Ako rušitelji Bosne i Hercegovine nisu uspjeli 1992. s oružjem i resursima četvrte vojne sile u Evropi, sada bi im šanse bile neuporedivo manje.