Ema i Emir Bešlagić, osmogodišnji blizanci, vole da provode vrijeme na planini i skijaju. Pored skijanja vole da posjećuju i muzeje. Tako se prije tri godine, kada su imali samo pet godina, nakon jedne posjete Zemaljskom muzeju u Sarajevu rodila i ideja da naprave svoj muzej.

Nema radno vrijeme

U susret otvaranju obnovljenog Olimpijskog muzeja u Sarajevu, kroz igru su nagovorili svog dedu da u podrumu njihovog apartmana na Jahorini naprave svoj muzej. Tako je sve i krenulo. 

Od ski passova, kartonske gondole, danas imaju postavku kojoj mnogi mogu pozavidjeti. U malom, ali jako simpatičnom podrumu, uredno su poredane pozivnice za sve evente, pozivnice za ceremoniju otvaranja i zatvaranja, suveniri, kape i šeširi, čaše, šolje, fildžani, tanjiri... Sve što podsjeća i što je korišteno tokom Olimpijskih igara u Sarajevu 1984. godine.

- Muzej nema radno vrijeme, otvoren je kada smo i mi na Jahorini (što je skoro pa stalno, osim kada smo u školi), i vrlo rado ćemo se spustiti niz stazu i skinuti skije da vas dočekamo u našoj priči punoj uspomena, ljubavi i olimpijskog sjaja - rekli su za agenciju Anadoliju (AA) Ema i Emir.

Muzej u apartmanu za olimpijce

Majka blizanaca Esma Kreso (43) rekla je da su apartmani gdje se nalazi i njihov muzej, projektovani i izgrađeni kao dodatni smještajni kapaciteti za sportiste tokom Olimpijskih igara prije 40 godina. Simbolično je da je u baš u jednom tom apartmanu napravljen i muzej posvećen Olimpijadi.

- Tokom pandemije COVID-19 jako puno vremena smo proveli u Zemaljskom muzeju jer je najmanje ljudi bilo tamo, a trebali smo izbjegavati kontakte. I moj deda je bio arheolog i tamo ima neke svoje eksponate. Ema i Emir su sa nekih pet godina rekli djedu da bi oni htjeli muzej - ispričala je Kreso.

I tako je sve i krenulo, od male želje dvoje djece do muzeja koji izaziva veliko interesovanje građana.

- On je odmah počeo da radi s njima na tome. Krečili su, pravili police, crtali neke eksponate, nalazili nešto po kući, neke stare ski passove. Međutim, kada se deda pohvalio svojim prijateljima, onda smo krenuli da primamo donacije različitih eksponata - istakla je Kreso.

Nakon nekoliko medijskih priča, još više se ljudi počelo javljati želeći da doniraju neki eksponat kojeg su čuvali četiri decenije.

- Neke stvari smo i kupili, ali oko 90 posto stvari nam je dato da se brinemo o njima i čuvamo ih sa puno ljubavi. U muzeju se, među eksponatima, nalaze i zvanični rezultati isprintani sa Bjelašnice, pozivnice za sve evente, pozivnice za ceremoniju otvaranja i zatvaranja. Dobili smo i suvenire i hokejaški štap. Imamo kape i šešire koji su se tada nosili, kristalnu malu statuu, čaše, šolje, fildžane, tanjire... Od kućnog prijatelja koji je bio reporter ABC-a iz Amerike, dobili smo slike iz privatne kolekcije - pojasnila je Kreso.

Kada su razmišljali o pravljenju muzeja bilo je jako puno različitih ideja, o čemu da bude i u kojem pravcu da djeluju.

Ponosni na kolekciju

- Bilo je više ideja. Volimo Jahorinu i skijanje. Kada bi putovali iz Sarajeva prema Jahorini, od mog oca su slušali o ćiri, pruzi, bistričkoj stanici, dvosjedima, žičari... Međutim, sve se vrtilo oko skijanja, Jahorine i nekih stvari koje su iz historije, tačnije Olimpijade. Sin je malo više posvećen muzeju, a kćerka ima i neka druga interesovanja. 

Međutim, on živi za eksponate, žičare, skijanje... Druga djeca igraju igrice, a on gleda dokumentarce na tu temu. Dosta su posvećeni. Meni se to sviđa i podržavam da imaju hobi i da se bave kolekcionarstvom - pričala je za AA Kreso.

Na planini su svaki vikend, tu provode raspuste, ali i jedan dio ljeta. Kako su prohodali mnogo vremena provode na planinama oko Sarajeva.

Osmogodišnji Emir obilazio je muzej i reporterskoj ekipi AA pokazivao predmete. Na njegovom licu se mogao vidjeti ponos zbog svega što je prikupio u svom muzeju.

- Jednom sam pitao dedu možemo li napraviti muzej i on je pristao. Prije tri godine smo i počeli da ga pravimo. Počeli smo sa Bistričkom stanicom i crtežima - rekao je Emir.

Eksponati donirani

- Dobili smo hokejaški štap, kapu, Vučko radio, ulaznice, sat, žičaru... Eksponate su nam donirali prijatelji nakon što su čuli za muzej. Moji prijatelji su ponosni na mene i dođu često u muzej. Djed je sada bolestan i ne može da mi pomaže, ali zato je tu mama - izjavio je Emir.

Oduševljenje nije skrivala ni Emirova sestra Ema.

- Na planini smo svaki vikend. U muzeju smo poslije skijanja. Sretna sam kada sam u muzeju i kada vidim koliko stvari imamo - kazala je Ema.